Ante Mrvica dobri je duh splitske trajektne luke. Već 27 godina živi s lukom, brodovima i putnicima. Šef je Jadrolinijina plovnog područja Split, odlučuje o plovidbenom redu, zna sve o brodovima, ali i ljudima koji na njima plove. U debelom hladu splitske trajektne luke ispričao nam je pregršt zanimljivosti iz svoga posla i života.
Legenda kaže da ste zaustavili putnicu koja se htjela ukrcati za Vis i rekli joj da je pogriješila jer za Brač vozi drugi trajekt. Kako ste znali kamo će?
To je istina. Gospođa je imala samo torbicu i ništa od prtljage. Bilo je jasno da ne namjerava prespavati na otoku, što znači da jedino može putovati na Brač jer se isti dan može vratiti. Nema te žene koja bi na Vis išla bez torbe.
Kakav je početak sezone, ima li turista?
Uobičajeno za prve dane srpnja. Ipak se osjeti da je Euro, da je mnogo ljudi ostalo gledati utakmice kod kuće. Oni koji govore da se utakmice mogu gledati i u hotelu, ne znaju što govore. Svatko ima svoje društvo, hoće biti u svom okruženju, neće gledati utakmice samo sa svojom ženom. Naravno, žene su tu, one se također zabavljaju, ali se manje putuje.
Ima li manje putnika nego lani u ovo doba?
Nešto manje, ali ne puno. Mogu reći da bi ih bilo sigurno 5% više da nije nogometa, ali sljedeći vikend Euro završava, imamo mjesec dana do Olimpijskih igara, nadoknadit ćemo. I vikendi su nam bili jako dobri, vrijeme nam pogoduje.
Što očekujete od srca sezone?
Očekujem dobar promet, radi se o velikim brojkama. Trajektna luka Split prošle je godine imala 4,700.000 putnika, bude li povećanje od samo 2-3%, prijeći ćemo pet milijuna putnika.
Ministar turizma je u pravu kada najavljuje rekorde?
Ne bih prognozirao brojeve, ali za naše područje svaka je godina sve bolja otkako nam je došla autocesta, prometnica čini svoje, a zadnjih se godina jako promijenio profil turista. Prije bi se obitelji prevezle do Hvara i ostale ondje tri tjedna. Danas mlađarija dođe iz Venecije, jedan dan hoće vidjeti Pulu, onda Zrće, zatim Hvar, Dubrovnik... Peti dan su u Budvi, sedmi u Grčkoj... Odmor je danas putovanje i mi smo tu da turista dovezemo do Hvara i sutra vratimo.
Vi odlučujete o izvanrednim polascima. Uspijevate li izbjeći gužve i duga čekanja?
Nije to samo čekanje. Luka je u centru, kada je gužva, pola je grada blokirano. Treba dati maksimum da čekanje bude minimalno. Kolone u Europi budu duge i 300 kilometara, a mi padamo u nesvijest kad je pred Svetim Rokom kolona šest kilometara. Ali, od Dugopolja do Splita imate 18 km, a subotom vam treba tri sata. Zato, ako idete na Vis a niste prošli naplatne kućice u šest ujutro, nemojte se žuriti, ionako ćete uhvatiti trajekt tek u 15 sati.
Jadrolinijini trajekti vraćaju se kad nekoga treba prevesti u bolnicu. Tako je bilo i nedavno kada je na trajektu pozlilo vinaru Zlatanu Plenkoviću.
To je bilo zadnje putovanje iz Splita u Hvar u 20.30. Plenkoviću je pozlilo u brodu nakon pola sata. Na trajektu je bio liječnički tim i oni su rekli da je stanje vrlo ozbiljno. Zvao me zapovjednik i ja sam mu rekao: “Vraćaj se tutta forza!”. Zvao sam Hitnu, poslali su vozilo pred brod, ali, nažalost, nije bilo pomoći.
Događa li se često da se brod mora vratiti?
Zadnji put dogodilo se to prije dva dana. Sa Šolte su prevezli hitno nazad u Split liječnicu s pacijentom. Vozimo bolesnike kada su vremenski uvjeti takvi da helikopter i gliser ne mogu voziti, a kapetan Zdravko Kaliterna svojedobno je obavio i porođaj na brodu.
Sigurno i vi imate puno lijepih uspomena i anegdota?
Pamtit ću stariju gospođu, Talijanku, koja se umjesto na brod u Anconu pogreškom ukrcala za Supetar. Posada ju je smjestila u kabinu, dala joj večeru i vratila je nazad u Split. Ja sam joj ponudio da ode s drugom kompanijom ili da čeka još dva dana u hotelu. Nije htjela. Ostala je dva dana na trajektu za Supetar, imala doručak, ručak i večeru, 18 mladih momaka ju je tetošilo i 20 puta je išla na Brač i vraćala se. Nakon zadnjeg “vijađa” kada se iskrcala, dočekao sam je s isprikom i cvijećem, a rekla je da se u životu nije bolje provela.
Nedavno ste doktorirali, s koliko godina?
Da, doktor sam znanosti iz područja tehnologije putničkog prijevoza pomorskog i riječnog prometa. Dodjela je bila lani u Rijeci, dakle sa 62 godine. Nije išlo brzo, trajalo je sedam godina.
Cijeli se život obrazujete, što sada radite kada više ne učite?
Lijepo je ići u školu i učiti, otvaraju vam se nove vizije. Danas je nezamislivo bez informatike, a 1986. kada sam bio prva godina fakulteta, kompjutor je bio čudo. Prvi bežični telefon kupio sam u Japanu 1976. godine, to je bilo čudo tehnike. A kada se sjetim prvih mobitela koje je Jadrolinija kupila 1992.: stajao je 11,5 tisuća maraka. Ej, mobitel! To je bila trećina cijene novoga Golfa. Ti su mobiteli bili veličine dvije kutije cipela i baterija je bila u prtljažniku, a slušalica je imala antenu od dva metra.
Jeste li ga i vi imali?
Jesam. A evo ovaj koji sad imam star je 18 godina. Nema interneta, nema ničega, ali mogu obaviti 500 razgovora dnevno. Moji razgovori mobitelom traju 10-20 sekundi. Dulje od toga znači da ne razumijete vi mene ni ja vas.
Vratimo se na učenje. Nedostaje li vam?
Nisam daleko. Ove sam godine predavao osnove brodostrojarstva nautičarima na Pomorskom fakultetu u Splitu i Zadru. Treba mi 190 sati predavanja kako bih dobio zvanje docenta. Možda završim na fakultetu. Zadarsko sveučilište radilo je anketu, dobio sam visoke ocjene od studenata.
Kako sve to stignete?
Na vrijeme.
Predajete budućim pomorcima, a i sami ste bili pomorac.
Nakon 16 godina na brodu, u Splitu sam upisao višu pomorsku, prvo brodostrojarstvo, diplomirao sam 1990., a potom završio i nautički smjer. Otvorio se i Pomorski fakultet pa sam magistrirao pomorski menadžment, a onda upisao doktorski studij. Sa suprugom sam sve to sam financirao, samo školarina za doktorat je 75.000 kuna.
Imate li slobodnog vremena?
Imam. Ljeti je veći pritisak, još 6-7 tjedana.
Kada ćete na godišnji?
Kad počnu lignje, u rujnu.
Kamo ćete?
Na Žirje. Imam tri kajića, vinograd, masline i to je to.
Na Žirje ste dovezli prvi auto.
Jesam, 1973. Bio je to Steyr-Puch iz 1939., stigao je vodonoscem “Pirovac”. Imao je registraciju ŠI 10-48. Kada sam ga parkirao kod NP Krka, više su novine o njemu pisale nego kada je čovjek stupio na Mjesec.
Što sad vozite?
Na Žirju imam Renault 4, a u Splitu Zastavu 128 i Opel.
Volite li zimu?
Volim. Na otoku je zimi još ljepše. Mogu lijepo živjeti i kada sedam dana nikoga ne vidim. Jedino kruha mora biti, a za ostalo se snađem.
Jeste li razmišljali o skijanju?
Za mene bi skijanje bilo dobro kada bi skija bila kao “pajola” na brodu.
Čujem da ste se požalili da nikad niste bili na Kornatima.
Došao sam na 100 metara, računam, tu mi je ispred nosa, mogu uvijek. Sa ženom sam u braku 29 godina, a nikada je nisam odveo na slapove Krke, a obećao sam joj.
>>Hrvatsku sam upoznavao putujući vlakom u mala mjesta
Legenda....