O reakcijama Crkve pitali smo biskupa gospićkog i senjskog mons. Milu Bogovića, koji kaže da je Crkva bila “od početka akcije iskapanja na Tupalama u kontaktu s narodom i mogli smo čitati raspoloženje”. – O tome smo davali izjave i primjedbe. Rodbina i narod još su burnije reagirali. Ako je onima koji su radili na iskapanju i podizanju spomenika važnije to što kaže netko iz dalekog svijeta – ako o tome uopće ima što reći – nego jednoglasan stav onih kojih se to tiče, onda je svaki razgovor nemoguć, a još manje dogovor – kaže Bogović, dodajući kako je prema protokolu bio predviđen samo župnik. Nitko drugi od svećenika nije ni bio obaviješten. Rodbina i mještani rekli su župniku da oni neće ići na otkrivanje. Čak 986 mještana iz okolnih sela potpisalo je da se ne slaže s time kako je akcija vođena. Ima li smisla da se ondje pojavi župnik mimo volje svojih župljana, za one koji su došli jer to traži protokol – pita se Bogović. Na pitanje zašto je Ivana Grujića prozvao kao bivšeg pukovnika Udbe, Bogović odgovara da on to i jest!
Može Grujić kao čovjek biti bolji i od mene i od mnogih drugih, ali zar vam ne smeta da akciju iskapanja žrtava vodi čovjek koji je bio pripadnik iste organizacije koja je odgovorna za te zločine? Kad bi sve išlo kako treba, možda se to pitanje ne bi postavljalo. Ali ako je narod nezadovoljan, a treba li još neki dokaz da je bio nezadovoljan, onda je razumljivo da se ljudi pitaju tko stoji iza toga. Izrazio sam nevjericu koja je danas na ustima mnogih, ali ih nitko ne pita niti vodi računa o tome što misle – kaže Bogović, dodajući da ako je ovo model po kojemu će se otkrivati i ostale žrtve komunizma, onda treba očekivati sličnu reakciju naroda. Sa svoje strane obećavam da ću kao predsjednik Komisije za hrvatski martirologij reagirati nimalo blaže – kaže, a na pitanje kakav je stav Crkve o žrtvama komunizma kaže da “Crkva nema neki poseban stav od onoga kako se to prakticira kad je riječ o zemnim ostacima pokojnika, pogotovu nevinih žrtava”. Ne treba mnogo mudrosti da se shvati kako je potrebno istražiti tko su ti ljudi, zašto su ubijeni, način kako su ubijeni, jesu li mučeni. Potrebno je da se vodi briga je li tu već bilo okupljanja naroda, da se stupi u kontakt s rodbinom itd. Ništa od toga nije učinjeno.
Dakako, Crkvu posebno zanima jesu li stradali ostavili neko vjerničko svjedočanstvo, kao što smo nedavno vidjeli pri iskapanju kod Zagreba kada je jedna od žrtava držala čvrsto stisnut križić na prsima. Takve detalje nismo ni očekivali ovdje, ali smo opravdano očekivali drugo navedeno – kaže Bogović.
>>'Biskupe Bogoviću, nisam udbaš već dragovoljac iz ‘91.'
>> Dovršena identifikacija posmrtnih ostataka deset žrtava
Bi li Židovi pristali da im nacisti prekopavaju grobove?