- Nije jasno tko i kako će vršiti nadzor i inspekciju rada kod istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Radnici koji rade na platformama prolaze obuku u trajanju od čak i po 3 godine. Tko su ljudi i odakle su koji će obavljati istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu? Koji je inspektorat nadležan za njih? Što ako dođe do izlijevanja nafte? - to su pitanja koja postavljaju HSS-ovci na čijoj je konferenciji u Splitu govorila potpredsjednica Marijana Petir.
Ona drži kako bi istraživanje i eksploatacija nafte iz podmorja južnog i srednjeg Jadrana bio bi prevelik rizik za RH. Dosadašnje crpljenje nafte iz podmorja u svijetu zabilježilo je znatan broj neočekivanih i neželjenih događaja i nesreća na naftnim platformama praćenih ljudskim žrtvama i velikim onečišćenjem mora i obale, rekla je i podsjetila na 2010. godinu kada je u Meksičkom zaljevu nafta iz oštećene bušotine curila tri mjeseca, a troškovi čišćenje procijenjeni su na 100-injak milijardi USD.
- Jadran je poluzatvoreno more koje se može znatno onečistiti i zagaditi izlijevanjem nafte iz moguće oštećene naftne bušotine. Morske struje idu hrvatskom stranom Jadrana od juga prema sjeveru, što znači da bi svako izlijevanje nafte na južnom ili srednjem Jadranu prošlo uz našu obalu do Istre za nekoliko dana – upozorila je Petir i zaključila kako bi jedna takva nesreća na naftnoj platformi ozbiljno ugrozila turizam, kao stratešku granu hrvatskog gospodarstva, kao i ribolov na Jadranu.
>> 'Nećemo odustati od istraživanja u Jadranu, naftna polja neće ugroziti arbitražu'
Teško je očekivati da će darežljivi Jadran dati i ribu i turizam i naftu. Znači 3 u 1. Hrvatska mora ponudu Jadrana staviti na vagu i pitati se što Hrvatska želi više i od čega će imati više koristi u budućnosti. U Hrvatskoj se turizam počeo prepoznavati, Hrvatska je identificirana u svijetu kao turistička velesila. Svi se dive kristalno čistom moru nevjerojatnih boja. Sada Hrvatska na takvo kristalno čisto more želi dvoući plutače i platforme koje će zabiti cijevi u morsko dno i crpiti naftu. Ako se dogodi samo jedna havarija na bilo kojoj platformi u Jadranu, Hrvatska će imati štetu vrijednosti prometa barem 10 turističkih sezona. Ako nafta iznedani, iscuri i dopre do morske obale ili čak blizinu morske obale, turističku Hrvatsku valjati će zaboraviti najmanje 10-tak ili više godina. No, morska obala nije samo kopnena obala već i otočna obala koja je puno isturenija i ranjivija i ugroženija, koja bi u slučaju havarije bila izravno izložena onečišćenju. Po mojem mišljenju Hrvatska treba razvijati turizam na svjetskom nivou i svjetskim razmjerima i kao jednu granu svoje privrede usmjeriti u turizam. To je dugoročno daleko isplativije od crpljenja nafte. No, nemojmo zaboraviti koliko će turisti na Hrvatskoj obali i otocima uživati ili biti opušteni gledajući u dosegu svojih očiju naftne platforme. Naftne platforme će im vjerojatno "odmarati oči". Da sam turist u nekoj morskoj zemlji i da u dosegu očiju vidim platformu, to bi bio moj zadnji posjet toj zemlji. Kada se u našoj zemlji zbog platformi počme smanjivati broj turista, tada će biti kasno za micanje platformi. Kada jednom ugrozite ili uništite turizam trebati će pola stoljeća da se on vrati u istoj mjeri pod uvjetom da se u more vrati sva flora i fauna koja će također biti ugrožena za ne daj Bože bilo kakve havarije gdje bi došlo do istjecanja nafte. I na kraju zar netko može očekivati da će Jadran biti načičkan platformama a da se na obalnom području neće primjetiti niti najmanja mrljica nafte. Ako turisti uoče samo dvije kapi nafte i pogledaju platformu u daljini, tim ljudima će to biti posljednji pozdrav bivšem turističkom dragulju. Tako bi ja učinio da sam u sličnoj situaciji u nekoj drugoj zemlji. Rizik je ogroman i odluka o bušenju Jadrana trebala je proći referendum i da većina građana dadne potporu tome projektu, jer to čan nije projekt već dugoročna orijentacija Hrvatskog gospodarstva. Koliko će Hrvatska imati čiste koristi od bušotina svake godine?