Muke voditelja prijenosa g. Branimira Bilića i njegovih šest reportera trajale su cijelo vrijeme trosatnog izravnog prijenosa. Prekinute su tek u 11 sati i 41 minutu, ali samo nakratko. Tada je HRT-ova reporterka s Mitnice izgovorila da smo „u jednom trenutku svjedočili podjeli, a onda se sve to spojilo u jednu veličanstvenu kolonu“.
Rečenica reporterke o jednoj koloni emitirana je nakon slike predsjednika Vlade i predsjednika države, koje do tada kamere HTV-a nisu hvatale, umiješanih u povorku običnih građana. Odmah nakon toga nastavilo se inzistiranje svih reportera na temi o famoznoj „podjeli“. Gotovo svaki sugovornik, bio on starija gospođa, branitelj ili ožalošćena majka, bio je bez pardona izložen politikantskom pitanju o „dvije kolone“, iako ni na sekundu nismo vidjeli sliku nekakve druge „kolone“, nismo svjedočili podjeli, jednostavno zato što je nije bilo.
Nju je vidio jedino HRT, koji ne treba voditi unaprijed izgubljeni rat riječima protiv slike. Još dok je trajao umjetnički program s pjevanjem i recitacijama, u dvorištu bolnice, gdje je bila politička elita, počele su iz režije u program ići slike velike memorijalne povorke građana kojima su na čelu bili pripadnici vukovarske Četvrte bojne Treće brigade. Bio je to znak za paniku koja je bila tolika da je inače uvijek glatko pričljivi reporter Branimir Bilić zašutio na petnaestak minuta. Nikad ne ćemo saznati je li mu toliko trebalo da se sabere ili da ode na gablec.
Novi "raspad sistema" dogodio se kad su u eter neplanirano izletjeli detalji razgovora reporterke s groblja, koja se povjerila vodstvu da ovdje sad ne vidi nikoga poznatog. Počeo se prekidati ton, ali je onda ipak počeo govoriti komentator Bilić.
>>Karamarko: Ovo nije dan za politička prepucavanja
>>Branitelji u tišini i tuzi prate prijenos Kolone sjećanja
HRT sve vise dokazuje, da nije vise u sanju objektivno pratiti niti proslave mjesnih zajednica a kamoli nesto sto je tako vazno. Gospodin Bilic jedini je bio iznad tog blijedila i pokusavao domoljubnim prilozima popraviti to nesnalazenje, a reporteri ali bas svi su jednostavno ostali jadni, zbunjeni i u nekim momentima nisu znali kako se zovu. Ali takva je bila i politicka elita, blijeda, prestrasena i odsutna duhom od svega sto znaci Vukovar. Protokol bez protokola, a premijer si dozvoljava doci na spomen Vukovaru bez kravate kao zadnji klosar,sto i je uistinu. Jao si ga drzavi u kojoj se vlast boji naroda i svojih braitelja. Zeljko Grabar