Iako se Hrvati masovno odazivaju na humanitarne akcije – samo za malenu Noru Šitum u nekoliko dana skupili su više od tri milijuna kuna i privukli pozornost američkih medija – a po darivanju i transplantaciji organa su u samom vrhu, u istraživanju ugledne britanske Zaklade dobrotvorne pomoći Hrvati su ispali veliki sebičnjaci.
Muškarci bolji od žena
U svjetskom indeksu darivanja za 2013., Zaklada je Hrvatsku rangirala na predzadnje mjesto. Lošiji od nas samo su Grci. Istraživanje je provedeno u 135 zemalja, a ispitivalo se koliko ljudi daje novac u dobrotvorne svrhe, koliko ih je spremno pomoći neznancu i koliko volontiraju. Gledajući pojedinačne kategorije, Hrvatska je najlošija u volontiranju. Sa šest posto građana volontera našla se na 127. mjestu, uz bok Jordanu i Maliju. Deset posto Hrvata daruje novac, što nam je zemlju pozicioniralo na 115. mjesto s Kinom, Etiopijom, Madagaskarom, Kongom i Zimbabveom, dok je po pitanju pomaganja neznancu Hrvatska u rangu Srbije s 31 posto. Najbolji na “listi altruizma” su Sjedinjene Američke Države (61 posto), Kanada i Novi Zeland (58 posto) te Irska i Velika Britanija (57 posto). U kategoriji volontiranja najbolji su Turkmenistan, Šri Lanka i SAD, a najlošiji su Bosna i Hercegovina, Kina, Grčka, Tunis i Jemen. Najveći donatori su stanovnici Mijanmara, Ujedinjenog Kraljevstva i Malte, a najlošiji Gruzija i Jemen. U pomaganju neznancima prednjače Amerikanci, Katarci i Libijci, dok su najmanje spremni pomoći Kambodžanci i Singapurci. Istraživanje je također pokazalo da muškarci volontiraju češće od žena te da su najaktivniji ljudi između 35 i 49 godina. Novac daruju podjednako muškarci i žene, prednjače stariji od 50 godina, dok će neznancu češće pomoći muškarci i ljudi od 35 do 49 godina. No s predzadnjom pozicijom Hrvatske na “listi altruizma” ne slažu se psihologinja Mirjana Krizmanić i Neven Josip Krznarić iz Udruge Zagrebački bokci koja pomaže siromašnima.
– Da ste me pitali kako stojimo, rekla bih da smo u vrhu. Kod nas se teško živi, a naši ljudi uvijek daju i uvijek se skupi dobar iznos novca. Istina je da imamo jako malo volontera jer se kod nas volontiranje ne potiče, a vani gotovo svi koji imaju vremena volontiraju. Vjerojatno jesmo loši u pomaganju neznancima jer nam se nakon rata poljuljala sigurnost, oprezni smo. Nemamo taj običaj i uvijek djeci govorimo da ne razgovaraju s nepoznatima. U tome zaista jesmo loši – smatra psihologinja M. Krizmanić.
Krznarić tvrdi da su Hrvati spremni pomoći, no na drukčiji način od onog što je mjereno u istraživanju britanske Zaklade. Hrvati ne djeluju kroz institucije, već kroz tradiciju, ističe.
– Kod nas nema klasičnog volontiranja, no susjed će susjedu pomoći. Pogledajte samo slučaj od Božića kada je u Osijeku čovjeku izgorio krov. Ljudi su se okupili i već mu počeli graditi novi. Mi imamo tradiciju zadrugarstva i pomaganja, više dajemo sebe nego nešto materijalno. Ne udružujemo se formalno već izravno pomažemo. Na Savici i u Dubravi dvije su žene podijelile po sto borova da sugrađani imaju kakav-takav ugođaj Božića. Pomažemo usprkos tomu što smo prošli rat i što su nas sunarodnjaci opljačkali – kaže Krznarić. Drži da u zemljama poput Amerike bogataši daju velike iznose, što diže prosjek u doniranju novca.
Zaraditi, a ne poklanjati
No i on je kritičan prema Hrvatima po pitanju pomaganja neznancu. Drži da neki ljudi kojima se pomaže mogu postati nezahvalni i bezobrazni, što svakako povrijedi one koji daju. Zato se Krznarić zalaže za programe javnih radova umjesto pučkih kuhinja – da svatko zaradi svoju kunu.
Ha,ha koje su ovo ankete. Ne poznajem zemlju u kojoj si vise prepusten sam sebi od USA. Priznajem da je to zemlja sa najvise volontera ali to kod njih sasvim drukcije funkcionira. O altruizmu Nijemaca, Engleza ili Austrijanaca koji i onako sve gledaju s visoka necu ni govoriti. Opcenito covjek je covjeku vuk i svijet se po odnosima ubrzano vraca u predindustrijsko doba, sa otudjenjem i gledanjem samog sebe.