Igrati na kartu ideoloških tema u hrvatskoj je politici uvijek validna strategija, a HDZ posljednjih godinu dana služi sasvim dobro. Kako se pobjedničku taktiku ne mijenja, i u glavnoj oporbenoj stranci odlučili su nastaviti kretanje utabanim stazama pobjede, pa tako sad i izravno najavili donošenje Zakona on lustraciji.
– Učinit ćemo to zbog ozdravljenja društva – poručio je međunarodni tajnik stranke Miro Kovač otkrivši pritom da je HDZ lobirao kako bi se lustracija unijela i u program Europske pučke stranke. Kako će izgledati i kako se provoditi taj postupak još je nejasno, no za pretpostaviti je kako će uključivati neku formu zabrane obavljanja visokih javnih i političkih dužnosti ljudi koji su bili dijelom nekadašnjeg državnog i represivnog aparata bivše Jugoslavije.
Mnogi među onima koji su bili žrtve te represije vidjet će ovu najavu kao nadu za ostvarenje onoga što smatraju pravdom, no pritom bi se ipak trebali zapitati jedno – A koga će se to u Hrvatskoj uopće danas lustrirati? Prvenstveno, treba naglasiti – a to zasigurno znaju i u HDZ-u – da je Vijeće Europe u svojoj rezoluciji 1096 utvrdilo kako je lustracija dopuštena samo protiv osoba za koje se utvrdi da su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, ali ne i protiv svih dužnosnika nekog političkog sustava. Pojednostavljeno rečeno, osobu se neće moći lustrirati samo zato što je bila pripadnik Komunističke partije, pa čak niti samo zato što je netko, primjerice, bio djelatnik Udbe. Trebat će mu dokazati da je nekim svojim djelom ili barem sudjelovanjem u odlučivanju kolektivnog tijela kršio nečija prava. Dakako, širim shvaćanjem ove definicije moći će se obuhvatiti članovi visokih političkih tijela, republičkih i saveznih komiteta, no i njima će, barem formalno, ta krivnja morati biti dokazana kroz redoviti pravosudni postupak.
No, koliko je takvih uopće aktivno na javnoj sceni 25 godina nakon raspada države? Ovo pitanje nije stvar ideologije, političke pripadnosti ili svrstavanja. To je tek pitanje elementarne matematike. Naime, sljedeće godine dob od 65 godina – inače mandatornu granicu umirovljena u većini zanimanja u Hrvatskoj – dosegnut će svi oni rođeni 1950. godine. Pojednostavljeno rečeno, najstariji radno aktivni ljudi u Hrvatskoj ostat će oni koji su u trenutku raspada Jugoslavije imali maksimalno 39 godina. Koliko je ljudi u toj dobi bilo na visokim pozicijama jugoslavenskog režima? U politici, pak, gdje nema obveznog roka za mirovinu, također se dogodila smjena generacija.
Tek 14 saborskih zastupnika rođeno je prije 1950. godine, a u sljedećem mandatu vjerojatno će ih biti još i manje. U vrhovnim organima SDP-a i HDZ-a također se ljude te generacije može nabrojiti na prste. Pa koga će se onda lustrirati? Nekadašnje čelnike Saveza komunističke omladine? Bivše oficire JNA, kasnije HV-a? Josipa Manolića? Koliko će tih biti i koji će to dio hrvatskog društva biti zdraviji nakon što ih se odstrani iz javnog života?
Više od desetljeća trebalo je proći kako bi shvatili koliko je vizionarska bila izjava Ljube Ćesića Rojsa o “onima koji su jamili”. Komunističke elite nedvojbeno su odigrale važnu ulogu u prvoj fazi stvaranja hrvatske države i primarnoj akumulaciji kapitala. Dok je ta faza trajala, i lustracija bi imala smisla, no tada za nju nije bilo interesa. Danas se taj interes naglo probudio zato što više nema ni smisla ni efekta. Pozicije su, naprosto, podijeljene, a elita nekadašnjeg totalitarnog sustava vlada i dalje, samo putem novih metoda, primjerenijih novootkrivenom okruženju demokracije i poduzetničke slobode. Novu generaciju ne može se lustrirati, a grijehe predaka sprat će ritualnim prinošenjem žrtve na oltar povijesne pravde. Za grijehe ratnog profiterstva visi Sanader, za grijehe komunističkih poratnih zločina pokladna žrtva je Boljkovac, a za privatizaciju Kutle. Naći će se tako i neki krnjo da izgori u vatri lustracije, a katarzična nacija složno krene k svjetlijoj budućnosti i nekom novom karnevalu. Sve će se stubokom promijeniti – kako bi ostalo potpuno isto.
Upravo ovaj članak dokazuje da je lustracija neophodna i to kao MENTALNO ČIŠČENJE hrvatskog životnog prostora.Lustracije će biti!Ona ne znači kazneni progon pa,tvrditi da će biti potrebno dokazivati nečiju krivnju-je pucanj u prazno.Pravila lustracije određuje sama zemlja a ne EU.Jasno je koga treba lustrirati,na koji način i zašto.Sve dužnosnike Partije koji su bili na pozicijama odlučivanja i njihovu djecu-treba staviti van poluga vlasti.Ne mogu u Sabor,ne mogu na rukovodna mjesta niti bilo gdje u državnoj službi gdje se donose bilo kakve odluke i određuje pravac razvoja RH.Lustracija nije kazneni progon nego onemogučavanje djelovanja protiv hrvatske države jer je to i takvo djelovanje bitno obilježje djelovanja komunista,kako u Jugi tako i sada u RH.