“Ministarstvo kulture osuđuje fizičko nasilje i napad na svakog građanina. Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”, kratki je i šturi odgovor ureda ministra kulture Zlatka Hasanbegovića na napad na književnika Antu Tomića. Taj je odgovor izazvao buru reakcija i tko zna koji već po redu zahtjev kulturne zajednice za ostavkom ministra, koji je pak, pravdajući hladnu reakciju, podsjetio na to da je njega Tomić “nazvao retardom i maloumnikom”.
– Neumjesno mi je pitanje kako komentiram napad jer odmah implicira da netko podržava nasilje. Potpuno je jasno da svatko normalan osuđuje napad na nekog čovjeka – kaže nam ministar Hasanbegović. Ponekad voli pročitati Tomićeve uratke, priznaje, no i dodaje da Tomić zna i pretjerati, kao što je to napravio s tekstom objavljenim 28. siječnja u srpskim novinama Nin.
Nije duhovit nego širi mržnju
– To je jedan od njegovih najbrutalnijih tekstova, nije u njegovoj maniri, tekst nije nimalo duhovit, nego raspiruje mržnju – naglašava Hasanbegović i time svraća pozornost na tezu o odgovornosti za napisanu i izgovorenu riječ. A činjenica je da Tomić u svom tekstu objavljenom u Ninu nije birao riječi kad je opisivao ministra Hasanbegovića i neke druge članove naše Vlade te i sam u spomenutom članku priznaje da tako nešto može napisati samo u beogradskim novinama – “podalje od Hrvatske”. Tako Tomić tamo piše kako “osjeća stanovitu naklonost za toga retarda” govoreći o ministru Hasanbegoviću te objašnjava kako ga uzbuđuju “oni koji imaju nekakve komplicirane i teške, kontradiktorne identitete, kad je netko, na primjer, homoseksualac i skinhed, ili kaluđerica i nimfomanka, ili komunist i katolik”. “Zlatko Hasanbegović takvo je jedno nemoguće biće, politički minotaur, ideološki jednorog. Dira me u srce slaboumnost ovoga zagrebačkog muslimana. Nakon Tuđmanova dijeljenja Bosne, klanja u Ahmićima i hrvatskih konclogora za Bošnjake, čisto se sažalim nad ustaškim klaunom koji se trudi svidjeti onima koji ga preziru i iza leđa, potiho zovu balijom”, pisao je Tomić.
Vlada kao meksička banda
Naglašava kako se ipak treba više čuvati nekih drugih članova Vlade koja mu izgleda “kao neka meksička banda iz vesterna Sergia Leonea”. “Jedan je pot-predsjednik bivši špijun, a drugi je otišao iz sjemeništa da bi se upisao na Medicinski fakultet u Mostaru. Najčudnija je ipak figura koja vodi ovo Kolo gorskih tića, jedan kanadski Hrvat, što je ostavila ekselent džob menadžera u farmaceutska industrija ne bi li pomogao old kantri, zemlja njegovi grendparentz”, opisao je Tomić Srbima svoje viđenje naše Vlade.
>> Hasanbegović: Ovakvi filmovi su korisni jer govore o brojnim tabu temama
Tomić je tipični antifašist, teški klišej. I ovo ponašanje je tipično za psihologiju rulje bez mozga. Znate one seljačke fore, seljačine naciljaju neku žrtvu, onda prvo k njemu pošalju najmanjeg koji ga vrijeđa i provocira, pa kad mu ovaj zvekne šamar onda se skupi 50 seljačina i napadnu ovog. Tako i antifašisti, šalju jadnog malog ukakanca Tomića da vrijeđa i provocira, pa kad mu netko zvizne šamarčinu onda odmah kuka i motika, jao, jao, fašisti, ustašoidi, filofašistoidi, crnokošuljaši, genocid, kme, kme.