– Hello, I'm calling from Croatia, can you please... – Dobar dan, ja govorim hrvatski jezik. – Dobar dan. Možete li mi, molim vas, spojiti gospodina Franju Bertovića? Novinar sam i... – Samo malo pričekajte. Kako je u našoj Hrvatskoj?
Otprilike ovako sam počeo telefonski razgovor s Hrvatskom bratskom zajednicom u Americi. "Lijepo je čuti kad netko zove iz domovine", u međuvremenu mi se povjerila tajnica zajednice. Vjerojatno ovu komunikaciju ne bih izdvojio da me nisu iznenadile sekunde pozadinskih osjećaja dok sam čekao da slušalicu podigne potpredsjednik najstarije, najveće i najutjecajnije udruge Hrvata izvan domovine. Ovo je priča o čovjeku koji svoju zemlju nije napustio zbog razočaranja ili nekih osobnih tragova. Jednostavno, htio je obitelji i sebi pružiti više. Franjo Bertović u Kanadu je otišao u proljeće 1975. godine. Ipak, malo je nedostajalo da četiri desetljeća poslije ne napravimo ovaj intervju.
"Zbog školovanja svoje djece i drugih mogućnosti osobnog napredovanja htio sam obitelj preseliti u Rijeku. Možda nikad ne bih otišao iz Hrvatske da sam mogao dobiti ili kupiti stan. No, mogućnosti su bile nikakve", rekao je. U skromnoj zemljoradničkoj obitelji Bertović slavilo se 1947. godine. U selu Desmerice, nedaleko od Ogulina, rodio se čovjek koji će 28 godina poslije donijeti svoju veliku životnu odluku. Franjo Bertović srednju ekonomsku školu završio je u rodnom gradu, a višu prometnu željezničkog smjera u Zagrebu. Djetinjstvo kaže da pamti po očevim glasnim čitanjima knjiga uz petrolejku. Iz rane mladosti ne zaboravlja kako je u Velikoj Kapeli čuvao goveda i šetao se prostranim šumskim livadama. Danas to s ponosom ističe i prisjeća se svog odlaska u kanadsku provinciju Ontario. "Nastanili smo se u St. Thomasu i ondje ostali 36 godina. Prvi dani i godine bili su puni nostalgije za rodnim krajem i domovinom. Nedostajala mi je rodbina, prijatelji i sve vezano za našu hrvatsku kulturu".
Kanadska priča počela je Bertovićevim radom na proizvodnoj traci u tvrtki Singer, nakon koje je prešao u tvornicu automobila Ford, gdje je ostao 31 godinu. "Ondje su uslijedila napredovanja, najprije do inspektora proizvoda, a zatim do kontrolora proizvodnje", dodao je. Naš sugovornik kaže da su poslovi fizički bili zahtjevni, ali i dobro plaćeni. Zbog izraženih osjećaja prema domovini, Bertović je 1990. godine osnovao odsjek Hrvatske bratske zajednice u St. Thomasu, koji je danas najveći takav hrvatski sustav u Kanadi. "Jesam li emotivna osoba? Možda. Daljinom nikad nisam bio opsjednut, a posebno ne danas. Prometna i komunikacijska sredstva vrlo su razvijena i dostupna. Sjećam se da sam na početku svog boravka u Kanadi jedan telefonski razgovor trebao platiti tjednom zaradom. No, svijet je sada doista malen i usko povezan." Bertović se usko vezao za obitelj i svoj profesionalni put. Upravo to ističe kao ostvarenje vlastitih životnih ciljeva.
Danas sa suprugom Mirjanom živi u Pittsburghu i ponosan je djed petero unučadi. "Vrlo sam zadovoljan ostvarenim. Jedan sin je magistar matematike i biologije te predaje u srednjoj školi u Torontu. Drugi radi u Bostonu gdje je potpredsjednik jedne velike kanadske kompanije koja se bavi prirodnim plinom, naftom i energetikom. Na Carleton veleučilištu u Ottawi završio je za zrakoplovnog inženjera te MBA na Bostonskom fakultetu. Obojica su oženjeni", priznao je. Naš sugovornik kaže da se nije bojao odlaska iz Hrvatske. Pružene mogućnosti rado je prihvaćao, puno je radio, a rezultati su se nizali. "Točno je da su Hrvati odlazili u svijet zbog teške gospodarske situacije i političkih prilika, a svi zaboravljamo da se nismo bojali izazova. Naš narod od davnina se ne zaustavlja pred pruženim životnim prilikama. Odlučan je i neustrašiv. Mislim da sam i ja bio u toj kategoriji."
Bertović je 2011. godine izabran za potpredsjednika Hrvatske bratske zajednice koja je u 121 godini svog postojanja izrasla u snažnu potpornu ustanovu s ciljem očuvanja hrvatske kulturne baštine, domoljublja, identiteta i održavanja čvrstih veza s domovinom. "Imamo moderne portfelje životnog osiguranja i anuitetskih ulaganja te niz besplatnih povlastica koje uživaju naši članovi. Neke od njih su studentske stipendije na višim i visokim školskim ustanovama, novinsko izdanje Zajedničara koji se tiska dvotjedno u nakladi od oko 30 tisuća primjeraka te druge različite prednosti. Zajednica broji 60-ak tisuća članova, a u glavnom uredu u Pittsburghu zaposleno je 29-ero djelatnika", objasnio je. Glavni potpredsjednik Bertović primio je 2006. godine od Ontarijske federacije odsjeka Hrvatske bratske zajednice i visoko fraternalističko priznanje "Čovjek godine". Bio je pokretač i podupiratelj mnogih humanitarnih akcija. Naš sugovornik kaže kako mu je svaki radni dan različit. Priznaje i da uživa radeći trenutačni posao.
"Susrećem se s ljudima, telefonski razgovaram s mnogobrojnim članovima, poslovnim savjetnicima i partnerima. Primam i analiziram pristupnice za učlanjenje u HBZ te niz drugih usluga koje obavlja uredsko odjeljenje pod mojim neposrednim nadzorom i odgovornošću". Bertović slobodno vrijeme provodi s prijateljima. Odlazi na skijanje, plivanje, sportske i glazbene događaje, u kino i kazalište. Njegov dosadašnji rad potaknuo ga je na osnivanje Folklornog ansambla "Hrvatski korijeni" u kojem je i plesač. A kada je riječ o putovanjima, Hrvatska je uvijek prvi izbor. Domovinu u posljednjih 15 godina posjeti svako ljeto. No, kako sam kaže, eventualna želja za stalnim povratkom ostat će samo želja.
"U Americi su mi djeca i unuci pa ne mogu stalno biti udaljen od dragog obiteljskog gnijezda. Dosta je bilo toga dok su mi još roditelji bili živi. Dolasci u Hrvatsku su često vezani uz dugu i mukotrpnu papirologiju jer već deset godina tražimo dokumentaciju i legalizaciju naslijeđene roditeljske kuće." Prema podacima portala Peoplemov.in koji prati svjetske migracije, Amerika je i dalje zemlja snova u kojoj želi živjeti najveći broj ljudi. Naša zemlja je na 52. mjestu. Gotovo 216 milijuna ljudi, koji čine 3,15% svjetske populacije, živi izvan svoje domovine. U SAD-u se trenutačno nalazi 40,8 milijuna useljenika, njih oko 440 tisuća uselilo se samo u 2011. i 2012. godini. Bertović otkriva kako gotovo svakodnevno na adresu Hrvatske bratske zajednice dolaze upiti od Hrvata koji žele napustiti domovinu i doći u Sjedinjene Američke Države.
"Zajednica nema neke odvojene fondove i djelatnike koji bi se o tome brinuli. Mnogi zahtjevi su socijalne i humanitarne prirode pa na njih uglavnom ne možemo odgovoriti. Zbog toga nam je iskreno žao. Ipak, trudimo se pomoći koliko god je to moguće. Često s preporukom za neke od naših članova ili poslovnih ljudi". A što s onima koji žele napustiti Hrvatsku? "Prije nego što pomisle otići, neka dobro pogledaju i razmotre mogućnosti u domovini. Mnogi iseljenici vrlo su uspješni, ali platili su visoku cijenu vlastitom životnom žrtvom i žrtvom svoje obitelji. Često mi na um padne misao da samo iseljenik razumije dušu iseljenika, za što postoje razlozi", rekao je. Prema Bertovićevim riječima, Amerika više nije zemlja snova kao u 19. ili 20. stoljeću. No, u njoj se, kaže, poštenim i marljivim radom može daleko doći. Dodaje i da je riječ o zemlji koja je snažna ekonomska sila puna prilika i izazova! Kao nedostatak izdvaja zapostavljanje zdravije prehrane. No, zato je u Hrvatskoj, smatra, svakim danom sve prisutniji razvoj mlade demokracije.
"Imamo veliki postotak visoko školovanih ljudi, prirodne ljepote i bogatstva. Ne vidim razlog zašto i gospodarski ne bismo bili uspješni. Moguće je da odgovor leži u poznatoj izreci američkog predsjednika Johna F. Kennedyja: 'Promjene su zakon života. Onima koji samo misle o prošlosti ili o sadašnjosti, nedostajat će budućnost'". U nedjelju je u Phoenixu ispred 115 milijuna gledatelja održan legendarni Super Bowl, događaj čiji je prijenos najgledaniji u povijesti američke televizije. New England Patriotsi pobijedili su Seattle Seahawkse. Naime, momčadi su to koje vode Bill Belichick i Pete Carroll, treneri hrvatskih korijena. No, Bill Belichick postao je i najuspješniji trener u povijesti američkog nogometa. Jučer je četvrti put osvojio ovu prestižnu titulu. Gospodine Bertović, i za kraj, koliko često slušate glazbu iz domovine? "Uvijek je ugodna i nezamjenjiva. Zato je uvijek putem razglasa prisutna u našim uredskim prostorijama".
>> Otišla s obitelji u Irsku: Voljena zemlja me iskoristila, ispljunula, pregazila i ismijala
>> Jedna jabuka košta šest kuna, ali na ulici nema auta starijeg od dvije-tri godine
Iz iskustva mogu reci da tko god hoce doci u SAD, nece pozalit. A nostalgiju za hrvatskom je u danasnje vrijeme je lako prevladat, avio karte, telefon, skype, facebook je pristupacno i nije skupo. Posla ima za svakoga a za obrtnike i ljude sa sposobnostima i vjestinama uvijek je jos i veca potreba. Za pokrenut 'biznis' netreba nikakvih dozvola, potvrda, inspekcija, izvadaka, uvjerenja i obilazanja drzavnih i lokalnih ustanova. A sto imate izgubiti? U hrvatsku se uvijek moze vratit. U SAD vas ne gledaju kao doseljenika, dapace odmah ste prihvaceni kao dio zajednice a pogotovo ako ste evropskog porijekla. Zbog turizma, hrvatska je na vrlo dobrom glasu.