Michel Houellebecq upravo je 7. siječnja ove godine objavio tiskano izdanje svog novog romana “Soumission” u izdanju Flammariona. Roman je to o 2022. godini kada na francuskim predsjedničkim izborima uz pomoć postizborne kombinatorike pobjeđuje islamistički političar Mohammed Ben Abbas (koji, zanimljivo, nasljeđuje današnjeg francuskog predsjednika Françoisa Hollandea). Ben Abbas uvodi drastične promjene u društveni život Francuske Republike (ovlasti francuskog predsjednika su doista velike), pa se u tu tradicionalno slobodarsku državu uvodi i poligamija, a ukidaju se i civilne, građanske škole. Houellebecqovo novo prozno djelo najavljivano je, i to izrazito bučno, mjesecima, ne samo u francuskom nego i u svjetskom tisku. Odmah su se javili i dežurni sveznajući kritičari knjige, iako ona još nije bila objavljena i vjerojatno je nisu imali prilike pročitati ni u dijelovima. No, “Soumission” sigurno nije prva knjiga na svijetu koju su najžešće razapinjali baš oni živopisni likovi koji je nisu pročitali ili koji zapravo uopće ne čitaju knjige ili ih čitaju predoslovno, kao političke članke u novinama ili prigodne izjave političara. A literatura je, ako je literatura, a ne ideološka i politička propaganda, ipak nešto drugo. S vremenom, dijelovi knjige ipak su se mogli pročitati i kopirati s internetskih piratskih verzija, koje su novom piščevom “čedu” samo povećavale željenu i dobrodošlu reklamu, ali i diskretno dizale tenzije u ionako shizofrenom francuskom društvu. No, najveću, doduše i najkrvaviju moguću i zasigurno neželjenu reklamu Houellebecqov politički, da li i znanstveno-fantastični roman (?!), dobio je kada su baš na dan objave romana, dakle 7. siječnja prijepodne ove 2015. godine, teroristi upali u navodno strogo štićenu redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo i gotovo u izravnom prijenosu izveli neviđeni pokolj pariških karikaturista i novinara.
Pokolj su navodno izazvale sporne karikature koje su ismijavale i propitivale muslimansku vjeru i proroka Muhameda, ali jasno je da je tu riječ o dubljim, političkim i sociološkim razlozima koji daleko nadmašuju domete novinskih karikatura ma kako one bile provokativne, kontroverzne i rugalačke. No, nikada se zapravo neće točno saznati koliko je na izbor dana kada će teroristi, inače francuski državljani, izvesti svoj neslavni okrutni pohod u samom srcu Pariza, doista utjecala činjenica da se baš 7. siječnja roman “Soumission” našao pred čitateljima u tiskanom obliku? I koliko je dakle tema tog Houellebecqova romana, koji se vrlo otvoreno bavi aktualnom islamofobijom, bila dodatni poticaj braći Kouachi na strašan zločin u kojem su pokazali krajnju okrutnost? U svakom slučaju, novo Houellebecqovo djelo dobilo je mračni publicitet koji će čitatelji (i kritičari) sasvim sigurno uzeti u obzir pri ocjenjivanju djela. A Houellebecq, čiji romani i inače izazivaju drastične reakcije, ponovno je dokazao da zna ubosti temu u pravo vrijeme. I izazvati rasprave koje se vode daleko izvan literature i literarnih pravila. No, Francuska je zemlja čiji pisci (i umjetnici) nisu imuni od polemika i rasprava, vrijeđanja i preispitivanja. Uostalom, zadaća pisaca je otvarati prava pitanja u pravo vrijeme, a ponekad i metaforički bacati benzin u vatru, kako bi se iskristalizirali sveprisutni i kolektivni društveni stavovi, strahovi, predrasude, motivi, mitovi... Jer bez točne dijagnoze nema ni liječenja društva. A zločin u Parizu dokazuje da je europsko društvo teško bolesno, s karikaturama ili bez njih.
>>Zašto je Goran Gerovac bolji pisac od razvikanog Francuza Houellebecqa
>>Michel Houellebecq Karta i teritorij - dio pisčeve biografije
ZAŠTO NE MOGU da žalim (ubijene) Francuze......... kad razmislim malo o stotinama hiljada nedužnih muslimana koje su Francuzi i njihovi saveznici ubili i još uvijek ubijaju u Avganistanu. ..........Kad razmislim m o stotinama hiljada nedužnih muslimana koji su poginuli inuli i još uvijek ginu u mučkoj, varvarskoj, agresiji Francuza i njihovih saveznika na mučeničku Siriju, na Damask grad svih gradova, jednu od kolevki civilizacije...... Kad razmislim o desetinama hiljada nedužnih muslimana koji su pre nekoliko godina poginuli u agresiji Francuza i njihovih saveznika na Libiju, Tunis, Egipat…. Kad razmislim o stotinama hiljada razorenih, potpuno zatrtih, muslimanskih porodica od Maroka do Pakistana, koje su uništili i zatrli Francuzi i njihovi zapadni saveznici. „Branioci“ demokratije........... Kad razmislim o nizu islamskih terorističkih organizacija koje decenijama seju smrt po svijetu, a koje su upravo radi toga, radi ubijanja nedužnih ljudi osnovale Francuska, Amerika, Britanija i druge kolevske „demokratije“: Islamska država, Al Kaida, Muslimansko bratstvo, Palestinski islamski džihad, Palestinski vukovi, Hezbolah, Hamas, Egipatski islamski džihad, Islamska grupa, El mudžehid…. ..........Zato i ne mogu žaliti (ubijene) Francuze...