Visina kazni koje je prvostupanjsko vijeće Haškog suda izreklo šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg Bosne za ratne zločine u BiH ne odgovara težini tih zločina i predstavlja zloupotrebu diskrecijskog prava raspravnog vijeća, ocijenilo je u utorak u Haagu na žalbenoj raspravi haško tužiteljstvo.
Zločini nad muslimanima su po opsegu bili masovni, više desetaka tisuća ljudi premješteno je iz svojih domova i protjerano, više tisuća zatočeno je i držano u teškim uvjetima, slani su na prisilni rad pri čemu su neki izgubili život, bilo je silovanja, razarane su džamije i kuće, pljačkana muslimanska imovina, kazala je tužiteljica Barbara Goy, a od kraja kolovoza 1993. više od 55 tisuća ljudi u Mostaru bilo je kao u klopki pod stalnim napadima i granatiranjima.
Goy je istaknula da je presudom utvrđeno da su odgovorni po jednom od najtežih oblika odgovornosti i da su bili su ključni sudionici udruženog zločinačkog pothvata pa su kazne za takva djela neodgovarajuće. Djelima za koja su proglašeni krivima prije odgovaraju kazne koje je tužiteljstvo tražilo na suđenju a to su 40 godina za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića, 35 za Ćorića i 25 za Pušića.
"Takve kazne bile bi u skladu sa zaključcima vijeća o težini zločina i vidu i stupnju sudioništva optuženih", poručila je tužiteljica.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Goy je kazala kako vijeće u presudi nije dalo dovoljnu težinu opsadi i napadima na civile u istočnom Mostaru a u svom rasuđivanju trebalo se osloniti na presude za opsadu i teror Sarajeva za koje su izrečene kazne od 29 godina do doživotne kazne. Također nije dovoljno težine dalo organiziranom sustavu deportiranja i smrtonosnom prisilnom radu muslimanskih zatočenika na bojištu.
> > Haaški sud naložio zapljenu Praljkove imovine
> > Petkovićeva obrana: Nije bilo etničkog čišćenja u Herceg Bosni
Politički sud i politička optužnica , samo u Haškom sudu postoji izmišljeni termin udruženi zločinački pothvat kojeg ne priznaje nijedan drugi sud na svijetu . Armija BIH je tokom sukoba sa HVO-om počinila najmanje podjednak ako ne i veći broj zločina pa zašto njih nitko ne osuđuje , što se tiće Mostara ABIH je izvršila napad na zapadni dio Mostara s ciljem da zauzmu čitav grad ali u tome su spriječeni i onda poslje kukaju kako su oni napadnuti nakon što nisu uspjeli ostvariti scenarij iz Bugojna ili Travnika , također iz Hrvatske je naoružavana, opremljena i jednim dijelom obučavana ABIH pa kako tu činjenicu tumaći Haški sud kada kaže da je Hrvatska pomogala HVO a jednako je pomagala i ABIH čiji su mnogi pripadnici prethodno bili pripadnici HVO-a ili HOS-a . Etnička slika najbolje govori tko je najviše protjeran i tko je najviše stradao u tom sukobu a to su Hrvati , što je sa Hrvatima iz Bugojna njih 15 000 koji su u cjelosti protjerani ili onima iz Travnika ili Vareša , neću sada ovdje nabrajati sve zločine ABIH nad Hrvatima , ima svega toga opširno na internetu koga zanima , ali ovdje se sudi jednom narodu hrvatskome koji je najviše stradao od sva tri naroda u BIH čiji je broj prepolovljen u odnosu na prijeratni i koji je danas u najtežoj situaciji sustavno majoriziran i očigledno se ovom presudom nastoji sprijećiti BIH Hrvate u bilo kakvom pokušaju ostvarenja svoje ravnopravnosti i konstitutivnosti što je zapravo jedino i moguće formiranjem zapravo obnovom svog entiteta.