Katastrofalne poplave ponovno su pokrenule lavinu humanosti hrvatskih građana. Solidarnost sa svih strana. Doniraju novac i hranu, volontiraju u Crvenom križu ili puneći vreće pijeskom. Nije to prvi put i neće biti ni posljednji. Sjetimo se samo akcija “Dajmo da čuju”, spasimo Noru, razminirajmo Hrvatsku... Doniraju svi, mnogi koji ionako nemaju mnogo. Obični građani, većinom posve anonimno, skupili su desetke milijuna kuna u novcu, hrani, odjeći. Mnogi će dati zadnju kunu.
Uključila se i hrvatska političko-gospodarska elita. Velike domaće i strane korporacije, brojne tvrtke svih veličina i profila doniraju milijune. Političari su zakopali ratne sjekire, spasiti ljude važnije je od ideoloških podjela. U vremenima katastrofe prvo treba pomoći, ali uvijek ostaju i pitanja: je li se katastrofa mogla izbjeći? Jesu li su štete pravodobnim djelovanjem mogle biti manje? Kako unesrećenima olakšati život? Možemo li i kako ćemo brzo i efikasno popraviti uništeno? Jesmo li dobro ustrojili službe za pomoć i spašavanje i državne tvrtke?
Ova pitanja namijenjena su politici i gospodarstvu jer građani su dali sve što su mogli. Upravo dok je trajala poplava u Hrvatskoj je boravio i Stephen Young, američki odvjetnik i poslovni čovjek te autor knjige “Moralni kapitalizam”. On je gospodarsko-političkoj eliti poručio: “Nemojte čekati da dođe poplava da budete velikodušni s bocama vode ili internetom”. Young kao promicatelj etičkog poslovanja kaže da je u izvanrednom događaju milostinja vjerojatno sve što možete učiniti te da mnogi u poslovnom svijetu smatraju da su filantropija i milostinja dovoljne za korporativnu društvenu odgovornost, ali da je jednako važno pitanje plaćate li porez, brinete li se za okoliš, je li to jedina donacija koju ste dali, nudite li programe zapošljavanja za mlade...
Američki profesor danas putuje svijetom i drži predavanja, ima sljedbenike, ali još je veći broj onih koji smatraju da su njegove ideje utopija i skup dobrih želja iako moralni kapitalisti ne hodaju okolo i dijele novac, nego smatraju da etičkim djelovanjem poslovanje može biti stabilnije i profitabilnije, samo što onda dobrobit profita osjeti i šira društvena zajednica. Mnogo je onih koji Youngu aplaudiraju i verbalno promiču takve ideje, ali s tim u vezi rade malo ili ništa. Sličnih ideja o moralnom, svjesnom kapitalizmu ili društveno odgovornom poslovanju, pomirenju privatnog interesa i javnog dobra sve je više, ali ne primaju se na plodno tlo, pogotovo ne u Hrvatskoj iako ima izuzetaka. Iako moralni kapitalisti govore uglavnom o djelovanju poslovnog svijeta, moglo bi se to, osim na tvrtke, prepisati i na državu, općine, političare te sve one u lancu odlučivanja.
“Nemojte čekati da dođe poplava da donirate bocu vode” u Hrvatskoj se može prevesti i kao “nemojte čekati da uhitite odgovorne, nego nemojte dopustiti iskopavanje šljunka ispod nasipa, nemojte čekati da državna tvrtka bankrotira da biste joj dali pomoć iz proračuna, nemojte čekati da vas stisne Porezna kako biste isplatili plaće radnicima, nemojte čekati smjenu, dajte ponekad i sami ostavku, nemojte čekati da politički aparatčik zabrlja na važnoj funkciji, nego ga nemojte ni postavljati”.
Mnogi će svejedno reći da su moralni kapitalisti obični demagozi i prodavači magle te da društveno odgovornim poslovanjem i ponašanjem neće nestati ni poplava ni siromaštva. Da, neće ih nestati, ali ih može biti manje, a nasipi čvršći. Građani će ionako uvijek priskočiti u pomoć.
Od protenstanske etike ka kapitalizmu, iz kapitalizma u "moralni kapitalizam", iz "moralnog kapitalizma" u društvo sretnih i zadovoljnih ljudi ... Program, utopija ili tek zavjesa od magle ?