Jačanje poduzetničke klime, strukturne reforme, privlačenje investicija, povećanje zaposlenosti, efikasna javna uprava, rast BDP-a – čarobne su riječi koje izgovaraju političari kada žele izgledati odlučno i vizionarski. Sazovu presicu, sjednicu Vlade, organiziraju neki forum, mašu nekim papirima i pričaju o velikim reformama koje će nas vinuti u orbitu blagostanja. I tako već dvadesetak godina. I ovih se dana najavljuju reformska čuda. Govori se o investicijama vrijednima milijarde eura iako ne možemo realizirati ni one od desetak milijuna. I aktualna vlada i oporbeni HDZ obećavaju megaprojekte, a ne znaju riješiti svoj osnovni zadatak: efikasna država koja će potaknuti privlačenje investicija i otvaranje radnih mjesta. Rješenje te jednostavne jednadžbe preduvjet je da bi se stvorila klima iz koje mogu proizaći i ti veliki projekti.
Svu traljavost, neodlučnost i manjak ideja tih hrvatskih reformskih politika oslikava priča o Imunološkom zavodu. Prije pet mjeseci cijela je država ustala na noge da se spasi Zavod koji radi cjepiva i pripravke od krvi. Uspješna tvrtka došla je na rub propasti. I tada su se svi nadmetali tko će dati mudriju izjavu. Stizale su one smrtno ozbiljne izjave o reformama, strateškoj proizvodnji i partnerima. I tada se iz vlasti čulo kako se Imunološki uništavao proteklih dvadeset godina i bili su pravu, ali to ne može biti vječni alibi, nego je trebalo pokazati tu reformsku vještinu. A situacija je zapravo više nego jasna. Imaš tvrtku u problemima, ali ona ima tržište i tražene proizvode. Možeš je postaviti na noge kao vlasnik ili prodati. I točka. Samo treba znati i htjeti. Prije četiri mjeseca javili su se i neki zainteresirani ulagači. Situacija je zahtijevala hitnu akciju. Međutim, dogodilo se jedno veliko ništa. Tek prije dva tjedna, nakon četiri mjeseca, država je imenovala sedmeročlano povjerenstvo koje će smisliti što s Imunološkim. Onda je prije nekoliko dana to sedmeročlano povjerenstvo najavilo da će raspisati poziv zainteresiranima da se jave. Pa će onda krenuti dubinsko snimanja i poručilo da se prije ne prije ljeta, čitaj jeseni, ne očekuje ništa epohalno o sudbini Imunološkog. Po starom običaju cijelo vrijeme više su se bavili time tko će biti direktor, čitaj iz koje stranke, i tko će sjediti u povjerenstvu nego kako riješiti problem, a vremena je sve manje.
Manjkavosti i zablude naših velikih političkih reformskih ideja odlično je detektirao njemački zastupnik Klaus-Peter Willsch na nedavnoj investicijskoj konferenciji HDZ-a. Kao u partiji šaha često onaj koji gleda sa strane vidi bolji potez koji se može odigrati nego sami igrači. Saslušavši sve najave o vječnim projektima poput pruge Rijeka – Zagreb ili kanala Dunav – Sava, čovjek je rekao hadezeovcima da u predizbornoj kampanji ne obećavaju poslove rođacima i stranačkim članovima i da to ne rade ako dođu na vlast. Zna čovjek našu uvriježenu praksu, ali i da se takvim putem ne može do investicija, željezničkih pruga, luka, elektrana i drugih čuda.
Dok se u političkoj teoriji i praksi ne dogodi korjeniti zaokret, i dalje ćemo slušati velike najave – reforme, projekti, rast BDP-a, zaposlenost, investicije, europski fondovi, bla, bla, bla. Dotad će nam država i dalje nalikovati na Imunološki zavod. Potencijala ima, ali zbog lošeg upravljanja visi stečaj i bankrot. Problemi su teški i daju se riješiti, ali cjepiva polako nestaje.
>> Protuotrov stajao 25 eura, a sada ga uvozimo za 500 eura
Da li se vodi istraga protiv direktor a koji je ostavio višemilijunsku novu opremu da prokisne u kutijama . Ne. A zašto ne?