– Nikada ne bih mijenjala život na selu za život u gradu. Ovdje sam okružena predobrim ljudima i svi si međusobno pomažemo – kaže Marina Lukić (30) iz Drage pokraj Velike, koja će predstavljati Požeško-slavonsku županiju na natjecanju za najuzorniju hrvatsku seosku ženu.
Iako je po struci prehrambena tehničarka, Marina se od malih nogu bavi poljoprivredom, stočarstvom i govedarstvom, a danas je vlasnica farme krava. Ima oko 150 goveda i 150 hektara zemlje, voćnjak i vinograd.
Nasmije se na svaki posao
Ponosna je majka petero djece, koje odgaja u vjeri i uči raditi sve one poslove koje je i ona radila dok je bila dijete. Kako sama kaže, na natjecanje se prijavila kako bi dokazala da žene vrijede i mogu puno više i bolje nego što se misli.
– Uistinu imam jako puno posla na farmi, ali to mi nije problem jer volim raditi. Što god treba napraviti u poljoprivredi – tu sam. Nasmijat ću se na svaki posao, ništa mi nije teško – kaže Marina.
Marini radni dan počinje već u pola pet ujutro, kada ide pomusti krave. Nakon toga vodi djecu u vrtić ili ih sprema za školu, a potom na red dolazi kuhanje. U kućanstvu ih je sa svekrvom i svekrom devetero plus radnici pa treba nahraniti sva ta gladna usta.
Mlijeko im je glavni proizvod, a Marina usto za svoju obitelj peče slasni pekmez i rakiju od šljiva, kuha kompote i pravi vino. Poslije ručka baca se na pripremu zimnice od domaćih proizvoda iz vlastita vrta, pa opet u staju. Za onoga tko ima više od 60 krava nema praznika ni godišnjeg odmora. Pa ipak, ništa joj nije teško. Jedino joj je žao što je mljekarski sektor pao na tako niske grane.
Nedavno su im rekli kako će im povećati otkupnu cijenu za 7 lipa po litri, što njima na trenutačnu cijenu od 1,93 kune i ne znači baš puno. Spašava ih to što Marina i svekar “na konte” toče mlijeko u litrene boce i razvoze po Požegi, Velikoj i Brodu. Imaju stalne kupce koji su se uvjerili u kvalitetu njihova proizvoda.
– Sve smo dali u tu farmu i kada čujemo cijenu koju odrede, možemo samo sjesti i plakati. Da nema konti, ne bismo opstali. Srećom, nekako se svi dogovorimo tko će što raditi. Ako iskrsne neki veći posao, ja uskačem, a svekrva ostaje čuvati djecu. Raditi se mora, a dogovor je u našoj kući uvijek bio na prvome mjestu – nastavlja.
Ivan je s ocem na traktoru
Kada se prije desetak godina iz obližnje Lakušije udavala u Dragu, ona i suprug Josip zavjetovali su se da će imati petero djece. I doista je tako: najstariji Ivan ima 10 godina, Gabrijela 8, blizanci Petar i Pavo dvije i pol, a Ana godinu i pol. Iako joj uz naporan posao na farmi ne ostaje previše slobodnog vremena, Marina je aktivna i u društvenom životu svog sela. Trenutačno pleše u KUD-u i pjeva u crkvenom zboru, a kada djeca porastu, bit će vremena i za druge aktivnosti.
Međutim, sada joj je na prvome mjestu briga o djeci, koju obožava. Nada se kako će jednoga dana netko od mališana preuzeti brigu o imanju i nastaviti tamo gdje su stali ona i suprug. Prvi kandidat je Ivan. Kada nema škole, po cijeli dan je s ocem na svom omiljenom traktoru. Pomalo otkriva tajne zanata, kako jednoga dana, kada završi školovanje, ne bi morao sve učiti ispočetka. Njemu i njegovoj braći i sestrama Marina posvećuje svu moguću pažnju:
– Moj hobi su moja djeca. Pokraj tih petero malih pilića, ništa mi drugo ne treba. Kada me pitaju zašto imamo toliko djece, ja im odgovaram da su ona naša ljubav, radost i sreća. Toliko volim djecu da mi ne bi bio problem odgojiti ih još toliko – kaže Marina.
>>Marica Dumenčić: Imam OPG, radim, pečem kolače... I sve stignem!
>>Marina Lošić: Već od pola 5 radim u kući, u štali, na polju