Ivo Josipović do kraja predsjedničke kampanje vjerojatno bi mogao posjetiti sva najvažnija nacionalna vjerska svetišta! Barem tako izgleda po ritmu kojim je posjete započeo. Josipović je najprije nedavno nenadano došao u Mariju Bistricu, dok je u nedjelju još nenadanije bio na crkvenoj svečanosti u Ludbregu! Malo je čudno da netko poput Josipovića, tko se javno izjasnio agnostikom, hoda po crkvenim hodočašćima i proštenjima!
Sudeći po tome, predsjednik Josipović ili kani promijeniti svoje vjersko uvjerenje ili je samo politički pragmatik. Vjerska svetišta postala su mu televizijska kulisa, mamac za glasače. Ni na ovim izborima predsjednik Hrvatske neće biti netko tko neće dobiti glasove onih koji se ne osjećaju agnosticima i ateistima.
U hrvatskome je društvu utjecaj Crkve značajan, no vjerojatno ne i odlučujući. Vjernički su stavovi, čini se, često deklarativni i ne prelaze u čvrsta i uvjerljiva politička uvjerenja. Hrvati sami sebe mogu smatrati vjernicima, a da, gledajući protekle predsjedničke izbore, ne očekuju da to bude i predsjednik države. Crkva je najveći utjecaj imala na izbore 2000. godine. S “grijehom struktura” kardinala Josipa Bozanića još prije tih izbora potaknuta je mentalna preobrazba koja je na vlast dovela političke prethodnike današnjega SDP-a. Tu su kardinalovu parolu, što je najapsurdnije, najzdušnije prihvatili javno utjecajni agnostici i ateisti! Taj je slogan tada odlučio i parlamentarne i predsjedničke izbore. Crkva je u to vrijeme imala odlučujući utjecaj na izbore. Oni pak, koje je tada svojom parolom dovela na vlast, nisu za Crkvu osobito marili. Stipe Mesić, koji je na uzgonu stvorenoga raspoloženja postao predsjednikom, govorit će potom da je svećenicima “mjesto u sakristiji”. Sada ih se ponovno mami da iz njih iziđu. Očito se i u Josipovićevu izbornom štabu procjenjuje da bi Crkva i vjernici opet mogli imati odlučujući utjecaj na izbor predsjednika.
U “trećesiječanjskoj revoluciji” možda su jednako politički naivnu i možda jednako politički odlučujuću ulogu imali Kaptol i Dražen Budiša. Bozanićevo spominjanje “grijeha struktura” i Budišin bezuvjetni ulazak u stranačku koaliciju na vlast su doveli SDP i Mesića. Član SDP-a Ivo Josipović sve učestalijim posjetima nacionalnim vjerskim svetištima očito pokušava dobiti potporu vjerničkih masa. Toj se podršci sigurno uzda i nekadašnji šef Mesićeva izbornog stožera Tomislav Karamarko, aktualni predsjednik HDZ-a, računajući na to da će crkveni vrh, kao svjetonazorski bližoj, dati podršku njegovoj stranci. Predsjednik Josipović zna da bi mu eventualni blagoslov Crkve značio više nego deklarativna podrška SDP-a.
Činjenica da je “kadar SDP-a” i da njegova stranka diletantski upravlja državom, sigurno mu neće biti izborni vjetar u leđa. Možda se i zbog toga umiljava Crkvi. Lijevo-liberalni krug koji ga podupire vjerojatno mu zamjera to umiljavanje i očekivanje klerikalne i vjerničke podrške. Jer, uvjereni ljevičari nisu vjernici, ne idu u Crkvu i ne hodaju po vjerničkim proštenjima i hodočašćima. Josipović se valjda uzda da će i usprkos tome brundanju svjetonazorski mu sličnih, izmamiti dovoljno naklonosti i glasova svjetonazorski mu različitih. Kod sličnih, njegovo dodvoravanje Crkvi može izazvati samo mrštenje, a kod različitih podsmijeh.
Kako će Ivo Josipović svojim sličnomišljenicima objasniti samoga sebe, svoju preobrazbu iz glasnoga vjerskoga skeptika u šutljivoga hodočasnika? Naime, neprilično je i groteskno vidjeti najpoznatijega hrvatskoga agnostika u najpoznatijem hrvatskom svetištu! Može li Ivo Josipović nakon svojega operetnoga “ukazivanja” u Mariji Bistrici i Ludbregu i dalje sloviti za “pravog ljevičara”? Možda ga zato i nije odveć briga jer kada bi Josipović svojom metamorfozom mogao sigurno dobiti drugi predsjednički mandat, možda bi radi toga postao i vjernik!
To je samo dokaz da je spreman napraviti sve za još jedan mandat. Ali Ivo neće ti uspjeti! Zbogom!