Kad bi bili iskreni, Ruža Tomašić, Branko Hrg i Darinko Kosor, čelnici HSP-a AS, HSS-a i HSLS-a na pitanje o tome razmišljaju li više o programu koji bi, osvoje li vlast, provodili s koalicijskim partnerom HDZ-om ili o podjeli zastupničkih mjesta u Saboru, fotelja u Vladi i drugdje, zacijelo bi odgovorili – uglavnom o ovome drugome, to jest o dijelu vlasti koji će im pripasti. Premda Kosorov HSLS po snazi ne sliči na Budišin koji je sklopio sporazum s Račanovim SDP-om, podsjetio je na sudbinu crveno-žute koalicije koju je od početka sve dok je trajala obilježavala bitka za vlast. I 1998., kad su u Splitu potpisali suradnju, i na početku 2000., kad su pobijedili na izborima, i poslije, u odnosima Račana i Budiše nikakvu ulogu nije imao nikakav gospodarski ili neki drugi program, presudno je bilo samo nadmetanje u vlastohleplju. To je nadmetanje posebno dramatičnim učinio Budišin poraz na predsjedničkim izborima. Budiša je bio potpuno uvjeren da ga na tim izborima nema tko ugroziti, već se vidio na Pantovčaku, a Račana na podosta nižem zagrebačkom brdu. No pojavio se Mesić i Budišina se konstrukcija srušila.
U Darinku Kosoru, koji vodi posve marginalni HSLS, ima prepotencije koja sliči na Budišinu, a i stranci pridaje značenje koje nema. Osim toga, on je godinama pokazivao sličan animozitet prema HDZ-u kao i Budiša pa ipak, unatoč tome i nakon tolikih sprega u koje je ulazio u politici i u poslovima koji su joj bili blizu, evo ga sada u koaliciji s Karamarkom. Ljevičarski komentatori sa zlobom prenaglašavaju moguće sukobe oko zastupničkih mjesta u Saboru i resora u Vladi u HDZ-ovoj koaliciji, gdje su još od značajnijih stranaka HSP AS i HSS. Te zaključuju kako je zbog “opće političke nezrelosti, bahatosti i grabeža” iluzorno očekivati da će se formirati vlada stručnjaka, kako god bile “dobre nakane predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka”.
Zahvaljujući autoritetu dr. Franje Tuđmana, u svim devedesetim godinama, ili cijelo desetljeće, izuzmemo li Mesićev i Manolićev pokušaj puča u Saboru, u Hrvatskoj nije bilo neke dramatične bitke za vlast ni u vladajućim garniturama ni u najvećim strankama. Nepovredivi su bili Tuđman u HDZ-u i na vlasti, Račan u SDP-u i dugo Budiša u HSLS-u. Od početka 2000. godine do danas sve vlasti i sve velike stranke obilježit će nemilosrdni sukobi do istrebljenja, koji baš nikad nisu bili sukobi oko gospodarskih programa, oko budućnosti i dobra Hrvatske, nego nadmetanja često bolesnih ambicija. Zamislite da su takve stranke i takvi sukobi postojali kad je trebalo odlučivati o hrvatskoj samostalnosti i o oslobođenju zemlje. Niti bismo ikad bili samostalni niti bismo onako trijumfalno pobijedili u ratu. Dok je postojala na vlasti, Budišina i Račanova koalicija nije imala nijedan spokojan dan bez svađa. Sanaderov mandat bit će prekinut i okončan tako da će mu u vrijeme njegove nasljednice biti stavljene lisičine na ruke. A Zoran Milanović na spektakularan će način otjerati svoga neusporedivo najvažnijeg i najradišnijeg, a po mnogima i najuspješnijeg ministra Linića.
Što se pak stranaka tiče, zbog bitke za vlast Budiši će okrenuti leđa svi važniji članovi vodstva HSLS-a, Sanader će u HDZ-u nadjačati Pašalića tek uz pomoć Glavaševih zaštitara, Friščić će gotovo na silu iz HSS-a najuriti Tomčića, Milanović će u SDP-u počistiti sve što mu se opiralo, a sukobom u vlasti s Linićem raskolit će stranku i tako u njoj stvoriti nove napetosti i nesnošljivosti u bitki za stranačku moć s tko zna kakvim ishodom. Ako Tomislav Karamarko bude na izborima koalirao i, poslije mogućeg osvajanja vlasti, kadrove birao ili odbacivao u stilu bitke za vlast, moć i plijen iz posljednjih petnaest godina, i učinci će mu biti kao u to vrijeme. Ako se Tomašićka, Hrg i Kosor ne pomire s time da nešto znače tek s HDZ-om, ako budu ucjenjivali, ako Karamarko sličnim ucjenama i kupovanju odanosti podlegne u vlastitoj stranci, ako mu je i samom vlast važnija od Hrvatske, bit će to sumrak i Hrvatske i HDZ-a.
Ovo što trenutno proživljavamo sa Zokijem sumrak je svega! U nikad goroj i lošijoj situaciji Hrvatska nije bila! Ovo je vlast kakvu hrvatski narod nije zaslužio i treba je hitno mijenjati!