Ranko Ostojić je na najboljem putu da se okiti titulom najlošijeg i najskupljeg ministra policije otkad nam je države. Da je najneuspješniji pokazali su podaci samoga MUP-a. Glavni MUP-ov analitičar je svojedobno, valjda osokoljen činjenicom da im je na čelo došao socijaldemokrat i “profesionalac” – jer je Ostojić kao bivši ravnatelj policije jako dobro poznavao sustav – uzeo u ruke policijsku statistiku i stavio je u parametre po kojima i druge policije u svijetu mjere uspješnost. No, kad su se iskrižale brojke, izbačen je okrutni podatak da je od svih ministara koji su prodefilirali Savskom najlošiji baš Ostojić.
Analitičar koji je to objavio nedugo nakon toga morao je napustiti MUP. Razlog, barem formalno, nije imao veze s tim, nego je posrijedi navodno bio neki sasvim drugi grijeh.
A dobro je podsjetiti se kako je Ostojić počeo svoj mandat. Zaklinjao se u profesionalnost i objektivnost koja će počivati na kriterijima jednako vrijednima za sve. Uzdajući se u mišljenje najboljih poznavatelja policijskih propisa, uzeo je u ruke Zakon o policiji i koristio ga kao instrument za potpunu promjenu policijske krvne slike.
Istine radi treba reći da ga je na to ponukao njegov prethodnik na čelu MUP-a, Tomislav Karamarko (po uspješnosti ministarskog mandata je na začelju, tik do Ostojića). Karamarko je neposredno prije izbora, svjestan da HDZ gubi vlast, iskoristio činjenicu izmjene policijskih propisa te nametnuo svoju kadrovsku križaljku. Požurio se policajcima podijeliti zvanja, a onda imenovati sve moguće šefove.
Sve što je Karamarko imenovao, Ostojić je redom smijenio. “Palo” je oko 2500 policijskih šefova na svim razinama, a na njihova su mjesta imenovani novi. U tom su procesu mjesecima formalno na mnogim funkcijama postojala po dva načelnika. Jedan je stvarno obavljao taj posao, a smijenjeni je samo primao plaću. S vremenom se i ta gužva raščistila.
Statistika je, međutim, pokazala da nova krv koja je počela kolati MUP-om nije ništa donijela. Ako se sudi prema rezultatima koje policija sama objavljuje, ispada da je Hrvatska lišena svakog lopovluka. Iz podataka o njihovim zapljenama proizlazi da kod nas nitko ne šmrče kokain, da se heroin možda povremeno negdje pojavi, a da je marihuana glavna droga koja se dila na ulicama. Nema ni korupcije. To što se otvara pred sudom rezultat je rada USKOK-a, a ne policijskih prijava. Tu i tamo padne kakav švercer ljudi, dok nema organiziranih skupina koje bi švercale drogu, oružje... Zato je pučka pravobraniteljica u zadnjem izvješću upozorila na veliki porast pritužbi građana na neprofesionalno postupanje policije. Upozorila je i na velik broj smjena koje nisu dobro obrazložene te na slučajeve šikaniranja u MUP-u. Novinari koji prate rad policije uočavaju trend da se sve proglašava tajnom (osim kada ministar operira stražnjicu ili nos) te da je sustav sve zatvoreniji.
No, kruna Ostojićeva mandata lako bi mogle biti odštete koje ćemo putem državne blagajne svi mi plaćati zbog micanja Karamarkova kadra. Upravni sudovi počeli su donositi presude u njihovu korist i nije nemoguće da na naplatu dođe svih 2500 slučajeva.
Ipak, u sveopćoj sječi kadrova najluđe je to što na ključnim pozicijama Ostojić nije ni taknuo Karamarkov kadar. U nekim ga je slučajevima čak i promovirao.
Dao si je truda promijeniti 2500 šefova, a zamjenik glavnog ravnatelja je iz HDZ-ova mandata. Zadržao je i Karamarkova šefa kriminalističke policije u Ravnateljstvu, što je jedna od ključnih pozicija, dok je Karamarkova glasnogovornika koji je mahao s kaznenim prijavama protiv trojice SDP-ovih gradonačelnika (sve su poslije odbačene) promovirao u šefa svih uniformiranih policajaca.
Budemo li plaćali odštete za Ostojićevo kadroviranje, bar će biti tri manje.
da kukurikovci pobjede na sl izborima svi misnistri bi se prezivali ostojić...