Krajem prošle godine u hrvatskim se knjižarama pojavila dosad najdetaljnija i najtemeljitija biografija najvećeg izumitelja i znanstvenika s ovih prostora Nikole Tesle. Autor “Tesle – Izumitelja električnog doba” W. Bernard Carlson (na fotografiji) smatra se vodećim stručnjakom za ulogu inovacija u američkoj povijesti. Riječ je o iznimno vrijednom radu na kojem je autor radio nekoliko godina, a kojemu ne šteti to što je od originala do hrvatskog prijevoda prošlo više od godinu dana. Kakav ugled autor inače uživa svjedoči i činjenica kako je izdavač originala Princeton University Press. Carlson se bavi Teslinim podrijetlom, njegovom motivacijom iza svakog pojedinog izuma, idealima zbog kojih su ti izumi i nastajali. Religiju odnosno pravoslavlje Carlson smatra presudnim u Teslinu djelovanju iako Tesla uopće nije bio praktični vjernik.
Ključ u podrijetlu
Ključ je poimanja izumiteljstva Nikole Tesle, prema Carlsonu, njegovo podrijetlo. Zna se da potječe iz dviju pravoslavnih svećeničkih obitelji, međutim autor se posebice bavi ocem, predanim pravoslavnim svećenikom koji je istu sudbinu namijenio i mladom Nikoli. O majci Đuki autor navodi Teslin citat koji sve govori: „Majka je bila prvorazredna izumiteljica i vjerujem da bi stvorila velike stvari da nije bila toliko odvojena od suvremenog života i njegovih bezbrojnih mogućnosti. Izumila je i sklopila sve moguće alate i naprave i tkala prelijepe uzorke iz vune koju je sama sukala…“
Tesla je od oca, idealista predanog svojem narodu u kojem je smatran istinskim reformatorom, poprimio neke društveno-reformatorske vrednote iako je s njim imao zategnute odnose. Kao što se otac nadao da će obrazovanje i politička autonomija u tadašnjoj monarhiji poboljšati život Srbima, tako je i Nikola vjerovao da će svojim izumima okončati ratove i uvesti svijet u novo doba blagostanja. Odrastajući u okruženju pravoslavnih svećenika, oca i ujaka, Tesla je jednostavno morao upiti neke vidove njihova svjetonazora; njegovo zanimanje za pronalaženje ideala u temelju svakog izuma ukorijenjeno je u njihovoj vjeri, navodi autor. Carlson ovdje tumači kako pravoslavnim kršćanima materijalni univerzum nije samo uređen nego i sve u njemu, prirodno i stvoreno, u sebi sadrži temeljno božansko načelo, logos koji su ljudska bića kadra otkriti. Jedan od načina kojim ljudi mogu slaviti Boga, kao zanatlije, proizvođači ili izumitelji, jest tragati za logosom u svemu postojećem. Stoga pravoslavci vjeruju da je Sin Božji kao Riječ ili Logos potaknuo Teslu da u svojim izumima traga za idealom, priča nam Carlson zašto je Tesla svoja otkrića promišljao na jedan drugačiji način.
Nije Carlson prvi koji se bavi Teslinim mentalnim stanjima i privatnim životom. Po svemu izgleda da je lički znanstvenik doista bio dijelom najvišeg newyorškog društva i bio često viđan u društvu poznatih žena. Autor iznosi neke doista hrabre zaključke i o Teslinu seksualnom životu. Znanstvenik je bio u vječitoj potrazi za novcem kojim bi financirao vlastite izume, sa ženama poput Corinne Robinson, sestre Teddyja Roosevelta, i Anne, kćeri J. P. Morgana, družio se samo zbog toga, traženja moćnih financijera.
Carlson navodi i izvadak iz jednog intervjua gdje je izvjestitelj postavio Tesli izravno pitanje što misli o braku. „Slikaru pristoji, glazbeniku pristoji, piscu pristoji, no izumitelju ne. Prva trojica nadahnuće crpe iz ženskog utjecaja i ljubavi koja ih vodi do većih postignuća, no izumitelj posjeduje toliko vatrenu narav s toliko divljeg i strasnog značaja, da bi, predajući se ženi koju bi mogao voljeti, dao sve i time odnio sve s odabranog područja.
“Čarobnjakov" celibat
Brak, dakle, nije odgovarao Teslinu izumiteljstvu. Sljedećih nekoliko tjedana nakon tog napisa tabloidi se intenzivno bave Čarobnjakovim celibatom. Carlson navodi neka moguća objašnjenja poput najočitijeg – da su Teslu muškarci privlačili više od žena. Svojeg je bliskog suradnika još iz budimpeštanskih dana Anthonyja Szigetija, navodi autor, Tesla smatrao fizički privlačnim, njegov ga je odlazak 1891. „povrijedio do srži“. Jedino što bi Teslu moglo dovesti u vezu s fizičkim odnosom s muškarcima jest pozadina slabljenja Teslinih odnosa s Američkim institutom elektroinženjera. Tamo su, navodi Carlson, govorkanja o Teslinim, kako kaže, eskapadama bila živa, a zamrla su tek 1956. kada mu je Institut odao dužno javno priznanje. Treba također reći kako je u viktorijanskoj Americi bilo uobičajeno da muškarci razvijaju bliska emocionalna prijateljstva te su se ponekad koristili idiomima koji bi u Americi 21. stoljeća bili rezervirani za heteroseksualne veze, ističe autor te dodaje kako ipak nije lako znati pročitati sačuvane dokumente u potrazi za Teslinom spolnom orijentacijom.
Tu je i složenija priča o odnosu s američkim ratnim herojem Richmondom P. Hobsonom iz kojeg je sačuvano nekoliko pisama koja bi kod nekih mogla pobuditi sumnju. Autor ipak ističe da baš nikakvih konkretnih dokaza o bilo kakvom drugačijem odnosu od platonskog apsolutno nema, ali završava priču o Teslinoj seksualnosti tvrdnjom da, ako bi Tesla i bio voljan stvoriti emocionalnu vezu, onda bi je vjerojatnije stvorio s privlačnim muškarcem poput Hobsona.
>> Najvažniji kulturni događaji 2014.
covjek je mrtav vec preko 70 godina, i jos uvije fascinira sve od sveucilisnih profesora, mladih poduzetnika, i zutog tiska kao sto je vecernji list. Smijesno je, ali jedna svar se nije promijenila od Teslina vremena. Znastvenici se jos uvijekk bore za novce za laboratorije sa bankarskim prevarantima. Amen