Zvonko Zubak, kojega, sasvim površno, mnogi već godinama predstavljaju kao opakog trgovca oružjem, koji će zbog velikog duga države za oružje "natjerati Hrvatsku u bankrot", sjedeći u svojoj prostranoj kući u zagrebačkim Sesvetama mirno mi objašnjava i tvrdi: "Nikada se nije radilo o tome da bi naša grupa dovela Hrvatsku zbog duga pred bankrot, uvijek smo, svim vladama, nudili dogovor, a to opet činimo i sada."
Kada Zubak kaže grupa, misli na skupinu svjetskih biznismena, financijaša, koji su i trgovci oružjem, a koju Zubak kao član grupe predstavlja pred hrvatskim sudstvom. A "dug" se, naravno odnosi na rakete S-300, vrijedne 200 milijuna američkih dolara, koje Hrvatska nije uspjela nikada platiti. Zubak i grupa sada, dok još nije kasno, prije ulaska RH u EU i kada se, očekuje Zubak, RH nađe pred drukčijim, EU sudovima – Vladi Zorana Milanovića nude nagodbu. "Spremni smo na mirno rješenje spora prije njegove pravne internacionalizacije", stoji u pismu Vladi. Nagodba bi uključila vraćanje duga na više mogućih načina, uključujući i rješenja (državne obveznice) koja bi državi dala predaha i od 10 godina.
Zadnje ročište potkraj 2012.
Kad su uoči Bljeska i Oluje, na zagrebačkom Jarunu, tijekom velikog vojnog mimohoda, negdje pred kraj kolone prošli i kamioni svaki sa po četiri karakteristična srebrnkasta i dugačka cilindra u kojima su očito bile neke dugačke, velike i moćne rakete – svi znalci zaključili su "rat je gotov, Hrvatska će pobijediti". Oni su, naime, spoznali ono što puku i javnosti tada nije bilo jasno – Hrvatska je pokazala svoje najmoćnije "sredstvo odvraćanja" moćne i tada, a i sada, najmoćnije protuzrakoplovne rakete na svijetu.
Bile su to ruske S-300 rakete, najefikasniji dalekometni projektili koji i na udaljenosti od 150 km mogu obarati sve vrste borbenih zrakoplova, na svim visinama, kao i krstareće projektile, čak i balističke koji stižu iz gornjih slojeva atmosfere. Poruku su odmah shvatili i u Beogradu, a ona je glasila – kada krenemo u akcije oslobađanja svog teritorija, bilo bi dobro da se ne odlučite intervenirati, držite svoje MiG-ove 29 i balističke projektile zemlja-zemlja podalje. Tada u Beogradu još nisu znali da su sustavi, a radilo se o 6 lansirnih rampi smještenih na golemim ruskim "točkašima" teškim 63 tone, sa 24 rakete S-300, još neoperativni. U Hrvatsku je, naime, stiglo oko 70 do 80 posto cijelih sustava, dok su Rusi zadržali radare nazvane "Viška" čekajući isplatu. No, i to je bilo dovoljno, Bljesak i Oluja mogli su početi, Beograd je ostao miran. Rat je prošao, no dug za rakete je ostao. Grupa svjetskih financijera i poslovnjaka čekala je naplatu, no do nje nikako nije dolazilo. Vlade su se mijenjale, prvi potpisnik ugovora, ministar obrane Gojko Šušak umro je, a dug je dostigao 200 milijuna dolara!
– Počelo je s arbitražom, u početku 2000-ih, namjeravali smo tako doći do rješenja, i tada nas poziva pokojni premijer Ivica Račan... Pred svjedocima nam je priznao postojanje duga i krenulo se tražiti rješenje – kaže Zubak. Račan tada traži i uključivanje tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, zove ga na posredovanje, jer je Mesić mogao pomoći u traženju države koja bi otkupila raketne sustave, za koje je RH zaključila da nam više ne trebaju. – Zamalo je uspjelo, zainteresirala se jedna zemlja, no nakon nekoliko tjedana posao je blokiran, politički – potvrđuje Zubak. Potom dolazi 2004., kada "rakete nestaju iz RH". Lansirne rampe bile su godinama čuvane u Puli, rakete u Kerestincu. Tada počinju nagađanja kako su naši pokazali tehničku dokumentaciju Amerikancima i Izraelcima. Rakete nestaju u vrijeme kada je premijer Ivo Sanader, a po kuloarima se tvrdilo da smo tako dobili članstvo u NATO-u. Grupa odlučuje problem naplate riješiti na hrvatskom sudu, no prvi, Općinski u Zagrebu kaže da je sve – u zastari. Županijski potom vraća stvar na početak, zadnje je ročište održano krajem 2012., a uskoro će grupa i Zubak pokazati svoje nove svjedoke. Zubak nije nervozan, uvjeren je da će na Europskom sudu dobiti spor. Taj korak još nije poduzet.
Milanović ne odgovara
U prijedlogu nagodbe naslovljenom na premijera Milanovića piše: "Spremni smo na odgodu početka otplate duga do 2016., na plaćanje duga u obliku državnih obveznica, udjela u trgovačkim društvima ili nekretninama, na bilo koju kombinaciju od ovih prijedloga... Spremni smo i na razgovore o kamatama, ako dođe do dogovora o nagodbi." Zubak objašnjava da su grupi, kao prijeboj duga, interesantna neka državna hotelska poduzeća, ali i Croatia Airlines, koji bi "za godinu dana stavili na noge". Zvuči razumno, no ni nakon nekoliko mjeseci Milanovićeva vlada na taj prijedlog još nije odgovorila.
>> Đuro Đaković modernizirat će tenkove M84
>> Zarada od oružja 75 milijuna eura, najbolji su kupci Jordan i SAD
