Dok se u ljetnim tjednima hrvatska javnost zabavlja nepodnošljivim količinama javne nazočnosti novog ministra zdravlja Siniše Varge koji se bavi svime i svačim, ali ne i zaista bitnim, korjenitim promjenama, i dok se kao društvo emotivno fokusiramo na osobnu zdravstvenu dramu ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, negdje daleko, u svjetskim medijima, kao bombe odjekuju zaista velike priče koje bi brzo mogle promijeniti tijek povijesti. Mi ih u Hrvatskoj, što bi se reklo, ne zarezujemo baš previše. Ne radi se tu o aktualnom praćenju političkih i vojnih sukoba. U pitanju su novi znanstveni i poslovni proboji.
Primjerice, prije nešto više od dva tjedna ključni veliki mediji prenijeli su informacije o studiji objavljenoj u prestižnom znanstvenom časopisu Nature. Ti članci otkrili su nam da su znanstvenici kalifornijskog instituta za biološke studije miševima ubrizgavali fibroblastični faktor rasta FGF1 te došli do fascinantnog otkrića novog načina regulacije glukoze kad je u pitanju dijabetes tipa 2, najčešći oblik te bolesti karakterističan za stariju populaciju. Posebno je fascinantno što je studija pokazala da je ubrizgavanje te FGF1 molekule proteina dovelo organizam miševa u stanje normalne senzibilnosti na inzulin. To nije poput inzulinske terapije ili oralnih lijekova ciljanih na poticanje izlučivanja inzulina u gušterači, kao ni raznih načina blokiranja povećanja razine šećera u krvi. Drugim riječima, čini se da su kalifornijski znanstvenici možda pronašli pravi lijek za dijabetes, do sada neizlječivu bolest, a da pri tome nisu naišli na neželjene popratne pojave poput debljanja, gubitka koštane mase, taloženja masti u jetri... Ključna nuspojava tek je privremeni gubitak apetita.
Naravno, mogući revolucionarni lijek za šećernu bolest tek treba proći klinička ispitivanja na ljudima. To je proces koji će trajati najmanje pet godina, ali već sada je mnogima jasno da je to priča koja bi ne samo mogla stubokom promijeniti sve zdravstvene sustave svijeta, promijeniti način života i dramatično produljiti prosječnu radnu sposobnost u šesto i sedmo desetljeće života nego i vijest koja će užasnuti predstavnike krupne farmaceutske industrije. S jedne strane, liječenje dijabetesa i mnogobrojnih komplikacija proizašlih iz te bolesti golem je trošak za zdravstvene sustave, ali je s druge strane sjajan izvor prihoda za farmaceutsku industriju. Prema jednoj od procjena, globalni troškovi za dijabetičare u 2025. godini mogli bi doseći 550 milijardi dolara. To je, dakle, prihod koji bi mogao izmaći industriji zdravlja, milijuni radnih mjesta u big pharma kompanijama mogli bi biti izgubljeni ako je FGF1 zaista lijek.
Iako u Hrvatskoj ima dvjestotinjak tisuća registriranih dijabetičara i još stotinjak tisuća s neotkrivenom bolešću, mi smo ovu svjetsku senzaciju vidjeli tek nekidan na nekim od hrvatskih portala. Nitko, naravno, nije primijetio što bi otkriće mističnih sposobnosti dobro poznate proteinske molekule moglo značiti za rezanje troška od oko 2,5 milijardi kuna, koliko HZZO troši na dijabetičare. Općenito, mi smo društvo nezainteresirano za novo i revolucionarno u svim aspektima, pa tako i u novim oblicima primjene postojećih tehnologija. Naravno da nas isto tako nije zanimalo ni da je grad New York nedavno raspisao natječaj u kojem će zastarjele telefonske govornice zamijeniti Wi-Fi točkama uz mogućnost hitnih poziva. Na sastanak s Gradom došla je kompletna krema IT industrije. Interes Googlea bio je najzamjetniji, baš kao što je bio uočljiv nedolazak velikih telekoma poput AT&T-a. Naime, novih 900 javnih Wi-Fi točaka samo je još jedan korak do gubitka poslovnih modela telekom kompanija. Blago rečeno, uzbudljivo.
No, mi, barem kako se čini, u tim najnovijim trendovima nećemo sudjelovati zbog potpuno prozaične nezainteresiranosti i neambicioznosti. Nekako smo postali zadovoljni time da nas zabavljaju “ministri Varge”, izgubili smo smisao za prava udivljenja i akcije. A što ćemo, već godinama nas dresiraju.
...divimo se... svaki dan...Nepodnošljive količine Siniše Varge skrile su čak i lijek za dijabetes 2....