Ime i prezime, godina rođenja, jeste li HIV pozitivni... Tako su otprilike glasila pitanja koja su Jamal, Frane i Vicko, hrvatski studenti medicine, postavljali pacijentima u bolnici Princess Marina u Gaboroneu u Bocvani. Bila je to svakodnevnica ovoj trojici mladića, koji su prvi hrvatski studenti što su otišli na praksu u tu zemlju.
Njihovo iskustvo dragocjeno je i drugim liječnicima jer ta afrička zemlja uskoro otvara ogromnu modernu bolnicu i očajno treba medicinsku radnu snagu. Zemlja je to, naime, u kojoj tek stasa prva generacija domaćih liječnika, stoga sav posao u zdravstvu rade stranci.
Država pokriva liječenje
Tako je Frani Martinisu, koji je bio na kirurškom odjelu spomenute bolnice, šef bio Egipćanin, a cijelu je kliniku vodio Britanac. Plaća kirurga kreće se oko pet-šest tisuća eura, cijene su u prosjeku 20 posto niže nego u Hrvatskoj, a država za gradnju poklanja zemlju. Zemlje je, naime, “kao u priči” – Bocvana je veličine Francuske, a ima oko dva milijuna stanovnika, od kojih samo 200-tinjak tisuća živi u prijestolnici Gaboroneu. Većina stanovništva raštrkana je po ruralnim dijelovima u lošim uvjetima, bez infrastrukture.
No Gaborone ima i svoju elitu, milijunaše, te većinski srednji sloj stanovništva, što je jedan od uspjeha ove države koja svoj rast zahvaljuje pronalasku dijamanata u posljednjih nekoliko desetljeća. Ipak, neovisno o imetku i društvenom položaju, svi su ugroženi najraširenijom bolesti koja je ključni problem Bocvane, HIV-om od kojega boluje četvrtina stanovništva.
– Država pokriva antiviralne lijekove i s njima možete živjeti 20-25 godina normalnog života. Broj kopija virusa u krvi može se svesti na toliki minimum da nema šanse da je ta osoba više zarazna, što znači da može imati i djecu. Kako ih četvrtina živi s HIV-om, tamo je to sasvim prihvaćena bolest i nitko se ne srami i ne boji – opisuje Jamal. Njegov kolega Frane dodaje kako na pitanje jesu li zaraženi HIV-om odgovaraju bez ikakva stresa. Država osigurava liječenje, no problem je, dodaje Vicko, neosviještenost stanovništva jer su HIV prihvatili kao svoju svakodnevicu pa je susreo pacijente koji ne uzimaju lijekove jer su zaboravili, nisu stigli, ne koriste zaštitu pri seksualnim odnosima...
Primjena teorije
– Prevalencija HIV-a minimalno, ali ipak i dalje raste. Možeš imati koliko hoćeš novca, ali je jako teško promijeniti svijest o HIV-u – opisuje Vicko koji je s kolegom Jamalom radio upravo u klinici za HIV te onoj za tuberkulozu.
Otvoreno ovi budući mladi liječnici kažu da su ispočetka neprestano provjeravali jesu li ispravno stavili zaštitnu opremu. No nakon nekoliko dana, gotovo uglas kažu, potpuno su se naviknuli i uživali u praksi koja im je omogućila da primijene svoje teoretsko znanje, upoznaju drugu kulturu i zdravstveni sustav.
Početak je to suradnje nastale zahvaljujući angažmanu prof. Dragana Primorca, savjetnika rektora sveučilišta u Bocvani prof.dr. Thaba Faka s kojim su Specijalna bolnica Sv. Katarina, splitsko i osječko sveučilište, Dječja bolnica Srebrnjak te Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” potpisali ugovor o suradnji.
>>Imunološki propušta milijunski natječaj zbog straha od epidemija
>>Preporučene mjere zaštite zdravlja za starije osobe pri izlaganju visokim temperaturama
pa to su vizionari iz grupe zinedin zidan i predvidjeli u njihovoj pjesmi pantagana. ha, ha, ha...