Grah, fažol, curio je sa svih TV ekrana. Ovo je dan graha. Ponegdje i dan graha s kobasicom. Praćke, suzavac, vodeni topovi, palice, naguravanje, mimohodi radništva sa zastavama, to su slike koje su nas iz svijeta zasipale s TV ekrana, jer, ipak 1. je svibanj, dan radništva i otpora. Gdje god bilo, na slikama i snimkama tisuće mladih i buntovnih, pa radništva. Kada je, pak došao red na slike iz Hrvatske, sve je bilo drukčije.
Povorka, nazvana “sindikalna” u Zagrebu brojala je, kažu TV izvjestitelji – 1500 ljudi. Pomislio sam da je riječ o grešci, da su fulali barem za jednu nulu, da je prosvjednika u mrakom okovanoj zemlji daleko više. No, nisu pogriješili. Ako se na najvećem sindikalnom skupu u glavnom gradu okupilo tek 1500 prosvjednika, a u organizaciji svih sindikata, to znači da su stigli samo sindikalni povjerenici iz cijele RH, dakle profesionalci. Sindikalna elita, kojoj je takav, nazovi prosvjed u opisu radnog mjesta.
Osim nekolicine radnika pulske “Arene”, tu radništva i nije bilo. Radničkim su tumačeni i skupovi u Maksimiru, na Marjanu, u svakom gradu i gradiću na tradicionalnom prvomajskom mjestu, no kamere nisu lagale. Tamo su se, okupili – umirovljenici. Bivši radnici. Koji su, tisuće njih, disciplinirano stajali i u kilometarskim redovima, svi u iščekivanju – besplatnog graha. Gladni. Nakon svega, stvarno me zanima, a gdje su nestali radnici? Oni, od čijeg rada svi “prosvjednici” s naših cesta i trgova, parkova žive. I koji su financirali “grah za sve”. Jedini koji nisu dobili grah, bili su radnici. Tako im je, valjda grah pao.
PLUS
U Okučanima isto kao i u Vukovaru, svi dođu jednom godišnje, sve obećaju i ništa ne ispune, komentira Andrija Jarak na Novoj TV obljetnicu “Bljeska”. Pogodio.
MINUS
Prilog iz Novigrada, turisti navalili, govori predstavnica i snimci iz “jedne hotelske kuće”. Ne smiju reći ime hotela. A da ja kažem, jedna TV? Neću, bila je to – RTL.
na čekanju !!!!!!!!!!!