Ima reformi čije odgađanje zbog straha od “bolova“ nije potrebno. Nema bolova, nema rezanja, nema opasnosti od referendumskih blokada kod provođenja istih. Radi se o pravosuđu i sudovanju. I ujedno najvažnijoj reformi od svih mogućih! Zašto? Pravosuđe je u modernom svijetu, suprotno nekim zastarjelim konceptima, istinska “baza“ gospodarstva i društva. U toj mjeri da, primjerice, industrija postaje ono što se nekad nazivalo “nadgradnja“. Štoviše, pravosuđe u najširem smislu itekako stvara nove vrijednosti kada dobro funkcionira, ono itekako povećava BDP. Ili ga smanjuje kada funkcionira loše. To je danas slučaj. I zato je potrebna reforma koja, vidi čuda, neće značiti otpuštanja i smanjivanja plaća. Naprotiv, u prosjeku te “industrije“, sektora, kratkoročno će morati rasti i broj zaposlenih i prosječne plaće. Nije li to politički gledano preslatka, bezbolna reforma?
Da je stanje u pravosudnoj industriji takvo da je postalo ograničavajući faktor razvoja, jasno je sve većem broju ljudi. Specifičan je razvoj i današnji položaj sudbene vlasti u famoznoj trodiobi, nakon svih nedaća kroz koje je prošla post-komunistička, post-jugoslavenska i post-ratna država u globaliziranom svijetu bespoštedne konkurencije. Nedavna emisija javne televizije u kojoj su sudjelovali pomoćnica ministra pravosuđa te ugledni sudac i odvjetnik možda je najbolja ilustracija stvarnog stanja u pravosuđu. Čak je možda i audio-vizualni doživljaj emisije onaj koji bolje oslikava stanje pravosuđa od samog sadržaja polemike. Stanje je jako, jako loše. Treba ga hitno početi reformirati, ovaj put na ekonomski zdravim osnovama, zbog ostatka ekonomije. Eto, zato govorim o jednoj reformi u kojoj će se morati (za neke) dati puno više novca, a ne rezati. I ne treba čekati, koje li naivnosti, “prvih šest mjeseci nakon izbora“ u kojim bi se lansirale (ili čak obavile!) sve bolne reforme da bi se ostatak mandata provelo u slavljenju mora pozitivnih vijesti koje jamče izborne pobjede... do vječnosti.
Ekonomski zakoni ponude i potražnje djeluju na svim područjima. Mi se doduše možemo praviti blesavi i ignorirati ih, ali oni svejedno djeluju i u pravosuđu. I pokazuju se, nažalost, ponekad i rušilačkom snagom. Kada loše plaćenim sucima nagomilate trostruki broj predmeta koji proizlaze iz katastrofalno zakompliciranih i nejasnih zakona onda su kašnjenja, neujednačenost sudske prakse, opći osjećaj nesigurnosti... samo logična posljedica. Kako je pravni poredak kao javno dobro isključivi monopol države, ta država mora reagirati u skladu s dugoročnom ekonomskom logikom, zbog promicanja tog javnog dobra koje je baza za rast svih ostalih dobara i usluga.
Zato država, upravo zato što se nalazimo u dugotrajnoj krizi, mora “kupiti“ istinski reformirano pravosuđe. Kupiti kvalitetno sudstvo, od trgovačkog preko civilnog do kaznenog. Izdvojiti novca koliko je potrebno da i mi u Hrvatskoj dobijemo međunarodno priznat pravni okvir za – sve ostale djelatnosti. Tek tada će krenuti investicije, domaće ili strane. Tek kada pravosuđe nepristrano, brzo i učinkovito presuđuje u sporovima ekonomskih subjekata, investicijski projekti postaju profitabilni. Obrnuto, nijedna odredba komercijalnog ugovora ne znači ništa u nesigurnom sustavu. Procjena rizika tada raste, poslovni pothvat postaje neisplativ. Dok vi utužite svoje potraživanje, ono postaje ekonomski besmisleno – kompanija vam je već propala, a vi dobijete spor. Pa se onda čudite da raste štednja u bankama i istovremeno pada kreditiranje sektora poduzeća. Da, u pravno nesigurnom okolišu ništa ne raste osim korupcije i nerada. Nikakve kampanje i masovna uhićenja neće pomoći ukoliko se ne učvrsti nasip svih nasipa – učinkovita sudska zaštita. Dio te reforme počinje u Vladi i Saboru. Primjerice, ne treba vam Ustavni sud da utvrdi koliko je 10 posto nečega. Izbrojite sami. U zakon napišite, “potreban broj potpisa je 380.000, prikupljenih u zemlji ili inozemstvu“. A ne “10 posto od nečega, negdje“. Ili, ukinite brojna ograničenja, u brojnim zakonima, koja ničemu ne služe osim izvrdavanju same svrhe zakona. Pomognite sudovima, jer njima dolaze sve nebuloze zakonodavne (često politikantske i populističke) hiperaktivnosti.
Pravnu sigurnost valja platiti koliko košta. Kao i žito, lijek ili tenk. Samo u njoj raste BDP. Naglašavam – domaći.
>> Ako je ovo samo "Lalovčev proračun" onda od svega - ništa
>> Hrvati su za državno vlasništvo. Ne zbog države nego zbog sebe
Da pitam nešto : ima li u vašim pravilima ponašanja negdje zaštita čitatelja? Ja vas često čitam i papirnato i digitalno, ali me jako uznemirava i vrijeđa da ova osoba piše i uopće izlazi u javnost. Molim da me se zaštiti. Hvala