Ovim tekstom steći ću puno novih neprijatelja i vjerojatno neću uspjeti ništa promijeniti, ali kada je država pred građanskim ratom i nekom vrstom puzajućeg državnog udara, onda bi bilo kukavički sakriti se u mišju rupu i čekati rasplet događaja.
Deprimirajuće i opasno
Deprimirajuće i vrlo opasne scene na Markovu trgu vape da se ocijeni uloga vodećih političkih aktera koji sudjeluju u režiranju drame koja se svakog trenutka može pretvoriti u krvavu tragediju. Ima puno tajnih i javnih sudionika ove velike društvene i političke krize, ali samo nekoliko bitnih igrača može donijeti mir. Takvih je velikih igrača zapravo samo četvero: premijer Zoran Milanović, šef oporbe Tomislav Karamarko, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i Katolička crkva. Svaka od ovih institucija treba dati svoj doprinos u rješavanju ovoga konflikta, što dosad nije bio slučaj. Dosad su uglavnom vodili brigu o partikularnim interesima, a premalo o općem dobru.
To nikako ne znači da su svi jednako krivi ili da nitko nije kriv. Prije analize ovog našeg najutecajnijeg četverca, potrebno je definirati društveni i politički kontekst u kojemu se nalazimo. Vlada premijera Zorana Milanovića nije napravila ono za što je prije tri i pol godine dobila gotovo plebiscitarni mandat i zbog toga je zaslužila svaku kritiku. Za Hrvatsku bi bilo najbolje da se raspišu izbori kako više ne bismo gubili vrijeme na ove jalove rasprave i bezidejnu politiku. Uza sve to Milanović je arogantan, prepotentan i vrlo često neotesan. Zaslužuje zvižduke, galamu, pa čak i poneko jaje. U tom je smislu prosvjed branitelja legitiman kao i bilo koji drugi prosvjed. Ali kada već idu u prosvjede, onda se i branitelji moraju držati demokratskih standarda i zakonskih propisa. Nikako ne mogu prihvatiti da se njima već nekoliko mjeseci tolerira da prosvjeduju u Savskoj ulici bez potrebnih dozvola. To što je netko bio branitelj ne daje mu pravo da bude iznad zakona.
Pogotovo mi je neprihvatljivo da se mimo svih propisa grade šatorska naselja. Milanovićeva vlada ima tisuću mana, ali joj se zaista ne može pripisivati krimen prema braniteljima. Moj je dojam da su ljudi oko Đure Glogoškog pod jakim utjecajem HDZ-a i da zapravo uvijek postavljaju neke nove uvjete koje je nemoguće prihvatiti. Njima ne odgovara rješenje, nego stanje konstante napetosti. Tomislav Karamarko trebao bi prestati davati pitijske izjave o prosvjedu. Duboko sumnjam da nema utjecaja na branitelje. Čak i da je tako, Karamarko ima puno načina da pomogne smiriti situaciju. Trebao bi se ograditi od nasilnih prosvjeda i pozvati branitelje da poštuju zakone. Nisam primijetio da se Karamarko jasno postavio prema ovim prosvjedima pa su onda i legitimna nagađanja da on stoji iza njih. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović mora se snažnije uključiti u rješavanje ove krize.
Zaista je nedopustivo da njezin savjetnik obilazi prosvjednike koji su na Markovu trgu prekršili zakon. Predsjednica nije u predizbornoj kampanji i sada bi joj prvi cilj trebao biti da sačuva mir i stabilnost zemlje, dok njezine političke preferencije ipak trebaju biti u drugom planu. Katolička crkva također se mora jasno postaviti. Nisam siguran da je najbolji pristup kad u priopćenju ističe da neki vjernici nisu mogli doći na misu, dok je u drugom planu mogući sukob i poštovanje zakona.
Crkva kao tampon-zona
Crkva bi trebala objasniti kako je došlo do toga da branitelji ulaze u crkvu. Je li to bio njihov samoinicijativni čin ili je, kako neki tvrde, i tu postojao nekakav dogovor. Ne mogu prihvati da svećenici aktivno sudjeluju u političkim prepucavanjima i da se postavljaju kao nekakva tampon-zona. Ako su na jednoj strani branitelji, na drugoj su hrvatski policajci koji u ovome slučaju ne čuvaju "komunjaru Milanovića" nego Ustav i zakon.
>>Dvodnevna drama: Markov trg 32 sata pod opsadom 500 policajaca
>>Vratili se u Savsku: 'Tko je dozvolio da hrvatske branitelje napadne hrvatska policija?'
vizd Milanovic drži Hrvatsku i Hrvate za taoca