Danijel Šota, predsjednik Hrvatskog sindikata Hitne medicine najavu kako će i vozila hitne pomoći plaćati cestarinu, prokomentirao "da nije jadno bilo bi tužno, a da nije tužno bilo bi smiješno".
- Možemo li zamisliti apsurda kada vozilo koje prevozi životno ugroženog pacijenta mora plaćati cestarinu i time dakle stajati, gubiti vrijeme ili čekati u redu ili koloni? Do kuda smo kao društvo došli, ako ćemo s tim popuniti proračunski manjak? No više nas djelatnike hitne brine što se Ministarstvo zdravlja pa ni i Hrvatski Zavod za hitnu medicinu nije jasno davno prije izjasnilo o ovoj temi. I danas se po cestama voze vozila s oznakama crvenog križa, znakovima hitne pomoći s rotacijama ili ne, sa svjetlećim oznakama u bojama itd., i koja su to vozila, od sanitetskog prijevoza, privatnika, koji su kupili aute na rasprodaji, vozila za razminiranje do vozila hitne.
Nitko se nikada nije oglasio i rekao tko smije, a tko ne, nositi oznaku hitne službe, kada i u kojem slučaju se ista služba može zateći na autocesti jer prijevoz obavljaju vozila sanitetskog prijevoza, a ne hitne - kaže ne bez gorčine Danijel Šota dodajući kako i tu ima problema jer sanitetski prijevoz nije svuda spojen s hitnom, a i privatnici obavljaju sanitetski prijevoz. Šota napominje kako se u svemu tome ne snalaze ni djelatnici hitne pomoći koji već dulje vrijeme traže Zakon o hitnoj pomoći koji bi sve ove nepoznanice objedinio i uredio.
- U ovakvoj maloj državi, već više od 20 godina nismo uspjeli urediti kategorizaciju poslova i donijeti Zakon, u kojemu se mora znati što tko radi i s kojim ovlastima i s kojim oznakama. Gotovo sve županije rade na različite načine. Bilo bi smiješno, ali vrlo realno da netko na dražbi kupi vozilo policije i s tim se vozi po gradu ili po autocesti. Na kraju bih upitao ministra prometa hoće li u ljetnoj sezoni kada ekipe hitne dežuraju na autocestama, hitna plaćati dnevne karte za cjelodnevno korištenje autoceste - kaže Danijel Šota.
>> I u Vinkovcima obilježen Dan hitne medicinske pomoći
Tko smo, što smo, gdje smo i kako smo, a još manje kuda ćemo. Ali po redu. U deset sati u jutro još nije nitko u Saboru, u jedanaest sati i jedanaest minuta opominju jedan drugog da im se jošoš vidi kava na usnama i onda tema vikend, kako je bilo jučer. I sada je već dvanaest sati, vrijeme za ručak. U četrnaest sati i pedesetidvije minute vračaju se polako u Sabor. Ključne odluke, pardon promjene; njih dvoje se za vrijeme ručka, otvorenog čela i svrsishodno dogovorili da jedan problem treba uvažiti i odmah spriječiti, jer ako bi se dogodilo da jedan vozač prve pomoči, u žurbi zaboravi novčanik kod kuće, onda im može pacijent ili unesrečeni umrijeti jer su spori. Oni bi morali čekati da žena vozača donese taj novčanik za naplatu cestarine. Ova odluka, još od ručka, pokazuje svima kako se reagira kada te oporba proba preveslati. To je bila njihova odluka o hitnoj pomoći i o cestarini. Ti daj otiđi dolje u kafić po ljude, nema nas dosta za donošenje ovog zakona, veli šef svome pomočniku. U petnaest sati i 69 minuta je donešen jedan zakon koji će konačno naš narod ućiniti sretnim.