”Zapovjedna odgovornost? Srbijanski zakoni ne poznaju taj termin.” Takve odgovore dobiva hrvatsko Državno odvjetništvo iz Beograda nakon što im pošalju optužnicu s takvom kvalifikacijom protiv počinitelja zločina u Hrvatskoj u Domovinskom ratu. No nije samo problem u tome. Srbijanska strana ne poznaje, kažu u Beogradu, hrvatsku vojnu terminologiju i tako ne priznaju optužnice u kojima se govori o činovima “satnika, bojnika...”
– Zato ćete čuti da ja govorim “major” – požalio se državni odvjetnik Dinko Cvitan u srijedu u Zagrebu na prvoj sjednici Povjerenstva za praćenje provedbe mjerila u poglavljima 23. i 24. u pregovorima EU i Srbije, što su nam prepričali drugi sudionici.
Srbijansko zavlačenje, izmotavanje i izbjegavanje postupanja po optužnicama iz Hrvatske – a neki bi koristili i snažniji izraz – zasigurno nije u s skladu s proklamiranom suradnjom tijela dviju država koja se bave ratnim zločinima i na koju se i Srbija obvezala, pa i u pregovorima s EU.
Koliko je cijela situacija zapravo bizarna, govori i Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i sudionik sastanka.
– U Srbiji kažu da ne poznaju termin “zapovjedna odgovornost”. A mene su optužili da sam kriv za smrt vojnika na području grada Vukovara upravo po zapovjednoj odgovornosti – kaže Rehak i dodaje: – Koriste sve što mogu.
Dodatni element u cijelu priču unosi i podatak da iz tužiteljstva za ratne zločine u Beogradu dižu optužnice za “zločine počinjene u SAO Krajini”.
– Primjerice, u optužnici piše da je netko “ubio teritorijalca SAO Krajine”. I mi to prihvatimo. Koja je to država bila, SAO Krajina? Po kojim zakonima i ustavima je postojala? Kad je bila SFRJ, postojala je SR Hrvatska, poslije postoje RH i Srbija. Kad ih slušam, ništa ne razumijem. Ispada da sam u svojoj državi ubio nekoga iz države koja ne postoji – govori Rehak.
Na sastanku je kazao i kako je još 2002. Državnom odvjetništvu predao kaznenu prijavu s opsežnim materijalima da se pokrene bilo kakav postupak.
– U prijavi se mora napisati ime, pa smo naveli osobe za koje smo znali da su nas maltretirale u logorima – kaže Rehak. Usto su priložili iskaze logoraša – materijal je težio oko 100 kilograma.
– Kopirali smo kompletne iskaze – dodaje Rehak. Do danas, koliko zna, nije poduzeto ništa.
– Ne krivim ni tadašnjeg državnog odvjetnika Mladena Bajića ni sadašnjeg Cvitana jer jednostavno ne znam što se radilo. Znam samo da do danas, 14 godina poslije, ni protiv koga s tih popisa nije pokrenut postupak. Jedino je pokrenut postupak u Osijeku protiv Aleksandra Vasiljevića i Miroslava Živanovića.
I ministri se mijenjaju i kad dođe novi, ne zna što je prethodni radio. Ako je to službeno ušlo u instituciju, mora biti evidentirano. Imam konkretan primjer iz Vukovara. Za iskaze koje smo imali i predali, ne znamo gdje su. Kažu, dali smo ih MUP-u, dali smo ih ovome ili onome. Do tih materijala više nije moguće doći. A ne usudimo se ni pitati. Reći će, evo, sigurno je taj nešto skrivio – kaže Rehak.
>> Srbija još ne želi shvatiti da joj za EU treba Hrvatska
Konacno su bar razbili predrasudu svim jugonostalgicarima i dokazali da su hrvatski i srpski dva razlicita jezika.