Što je u krizi ostalo od srednje klase? Tko su u Hrvatskoj pripadnici srednjeg sloja, s pristojnim standardom u kojemu nema mjesta egzistencijalnim stresovima ni strahu da će ih netko proglasiti viškom radne snage? Usto, srednja klasa u dobrim automobilima mirno putuje na godišnji odmor ne otplaćujući ga na nekoliko rata. Koje profesije danas spadaju kod nas u višu srednju klasu i po čemu se razlikuju od profesija koje bi trebale biti tipična srednja klasa poput učitelja i nastavnika, a otklizale su po primanjima u nižu srednju klasu?
– Pripadnici više srednje klase imaju visoku stručnu spremu i dodatne specijalizacije. Tipične profesije koje čine višu srednju klasu su liječnici, znanstvenici, sveučilišni profesori, suci, odvjetnici, javni bilježnici, svećenici. Njihovi poslovi visoko se vrednuju i nagrađuju, imaju visok standard i visoka primanja, kao i ugled. Kod nas manji dijelovi tih viših profesionalaca imaju za naše prilike vrlo visoka primanja i mogu zadovoljiti razinu potreba tipičnih za srednju klasu. Tu se mogu ubrojiti veći dio sudaca, ugledni liječnici specijalisti, uspješni odvjetnici i javni bilježnici, sveučilišni nastavnici u višim zvanjima, srednji menadžeri... Kako unutar ovih skupina postoji nemali broj bračnih partnera, s godišnjim prihodima između 300.000 i 480.000 kuna, mogu se ubrojiti u gornju klasu hrvatskog društva. Prema nedavnom istraživanju raspodjele dohotka u hrvatskom društvu, s obzirom na visinu obiteljskih prihoda, oni spadaju u 10% najbogatijih obitelji – kaže sociolog Zoran Malenica.
Kada je objavljeno da je među 1000 najplaćenijih zaposlenika u javnom sektoru velika većina liječnika i sudaca te da je jedan liječnik s bruto plaćom od 67.000 kuna najplaćeniji, reagirali se i Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) i Udruga sudaca, nazvavši to prizemnim politiziranjem.
Visoka primanja i ugled
Podastrli su podatke da suci Vrhovnog suda zarađuju oko 16.800 kuna, suci visokih sudova oko 15.000, suci županijskih sudova oko 12.500, dok su iz HUBOL-a ustvrdili da je gola plaća liječnika specijalista bez prekovremenih i dežurstava 8200 kuna. Prvostupanjski suci, a to su uglavnom sutkinje, s plaćom od oko 9000 kuna, teško da bi se, osim po statusu, po plaći mogli ubrojiti u višu srednju klasu, kakva jesu u mnogim europskim zemljama. Dovoljno je pogledati vozni park, primjerice u Zagrebu, sudaca prvostupanjskih sudova da se vidi da ne spadaju u višu srednju klasu jer većina, ako nisu naslijedili imovinu, kao i drugi građani, otplaćuju kredite za prosječne automobile i plaćaju godišnji na rate.
Srednja klasa bi u usporedbi s manualnim radnicima, kaže sociolog dr. sc. Drago Čengić s Instituta Ivo Pilar, trebala imati sigurnije zaposlenje, manju vjerojatnost da će biti proglašeni viškom radne snage, kraće radno vrijeme, veće naknade za bolovanja te veće šanse da se uspnu na nadglednički i direktorski položaj.
– Sva ta obilježja u načelu imaju sveučilišni profesori, znanstveni savjetnici, odvjetnici, suci, liječnici specijalisti, dobro plaćeni informatičari, stomatolozi, ali i učitelji i nastavnici, odgojitelji u vrtićima te liječnici opće prakse. U načelu pristojan standard srednje klase uključuje zadovoljavanje primarnih, kulturnih, zdravstvenih i obrazovnih potreba i značio bi dobar život bez suvišnih egzistencijalnih stresova bez obzira na to koliko to ironično zvučalo... Ako bi se uspoređivali na razini “pukih želja” s nama bližim europskim zemljama, to bi podrazumijevalo mjesečna primanja od barem tri prosječne plaće u Hrvatskoj, dakle neto plaću od 16.500 kuna. No, je li to doista poželjna plaća pripadnika srednjih slojeva? Teško je to reći bez analize stvarnih situacija u kojima se nalaze naša kućanstva – kaže Čengić.
Svrstavanje pojedinaca ili profesija u srednju klasu samo na temelju plaće nije dovoljno jer kod nas postoje i drugi izvori dohotka
Iako se građane klasno najčešće svrstava prema zanimanju, obrazovanju, dohotku i području stanovanja, Čengić ističe da se u sofisticiranim istraživanjima navode vlasništvo, stil života, moć ili utjecaj, kulturni ukus, društveni ugled.
– Zato o profesijama govorimo samo kao o ilustracijama mogućih tipova društvenih slojeva, a ne o realno postojećim skupinama ljudi koje svrstavamo pod pojam određene klase – kaže Čengić.
Sociolog Malenica u niže specijalce, drugu podskupinu, koja čini višu srednju klasu ubraja zanimanja s visokom i višom stručnom spremom, kao što su prosvjetni djelatnici u osnovnim i srednjim školama, socijalni radnici, odgojitelji u vrtićima. Poslovi im se niže vrednuju, pa imaju niža primanja. Primjerice, plaća nastavnika sa 30 godina staža je oko 6000 kuna.
– Naši učitelji i nastavnici ilustriraju trend pauperizacije srednje klase zbog niza okolnosti, nereformiranog školstva, nejasnih ciljeva obrazovanja u odnosu na visoko obrazovanje, Vladina sukoba sa sindikatima – kaže Čengić.
– Najveći dijelovi nižih profesionalaca, kao i gotovo svi pripadnici niže srednje klase s niskim godišnjim prihodima između 25.000 i 80.000 kuna, ne mogu zadovoljiti potrebe koje se smatraju tipičnima za te slojeve. Pristojan standard srednje klase trebao bi podrazumijevati kvalitetno zadovoljavanje primarnih potreba, poput prehrane, stanovanja, odijevanja, posjedovanja auta, odmora izvan mjesta stanovanja te kulturnih i obrazovnih potreba. Nerealno je da pripadnici naše srednje klase mogu zadovoljiti istu razinu potreba kao srednja klasa u Švedskoj, Njemačkoj ili Francuskoj, gdje je dohodak po glavi stanovnika dva do tri puta viši nego u Hrvatskoj – kaže Malenica. U nižu srednju klasu on ubraja službenike, administratore, blagajnice i osoblje u trgovačkom sektoru s niskim plaćama između 2000 i 4000 kuna.
Nezadovoljstvo i bunt
I dok su prava službenika zaštićena, osobito u državnoj upravi i javnim poduzećima, kaže Malenica, druga je skupina prisiljena raditi na određeno, prekovremeno, blagdanima, a taj im se rad ne plaća. Kakve posljedice za zemlju nastaju kada počne nestajati dobar dio srednje klase kao kod nas?
– Kada socijalni položaj srednje klase slabi, lako je moguće da dođe do političke nestabilnosti. Uspjeh Sinčića ne predsjedničkim izborima vjerojatno je posljedica sve većeg nezadovoljstva dijelova srednje klase. No, nešto slično se događa i u nekim razvijenim zemljama, u SAD-u, Belgiji, Švedskoj, jer i ondje dolazi do slabljenja socijalnog položaja te klase. U SAD-u se to manifestira u obnovi međurasnih sukoba, a u većini europskih zemalja u jačanju antimigrantskog raspoloženja – kaže Malenica.
Iva Tomić, znanstvenica s Ekonomskog instituta, ističe da se smještanje pojedinaca ili profesija u srednju klasu, ovisno o definiciji, može razlikovati od institucije do institucije, od znanstvenika do znanstvenika. Ako se za kriterij uzme isključivo mjesečna plaća, sve ovisi o tome koji se iznos plaće uzima kao granica između bogatih i siromašnih.
– Mogli bismo kao srednju klasu možda uzeti zaposlene s plaćama između 5500 i 8000 kuna. No, mogu li građani s takvim primanjima zadovoljiti potrebe koje bi ih svrstavale u srednju klasu, poput zdravstvene zaštite, riješenog stambenog pitanja, mogućnosti obrazovanja, putovanja? Iz ovoga vidimo da svrstavanje pojedinaca ili profesija u srednju klasu samo na temelju plaće nije dovoljno jer kod nas postoje i drugi izvori dohotka poput dohotka od imovine i kapitala. Primjerenije bi bilo, umjesto plaća, uzimati ukupan dohodak kućanstava kao kriterij pripada li tko srednjoj klasi ili ne – kaže Tomić.
Kad je za specijalizirani časopis, temeljem grubih podataka, htjela prije dvije godine dobiti uvid u to koje profesije gube, a koje dobivaju u krizi, zaključila je da je broj obrtnika smanjen 20% ili za 50.000 osoba. Uz pretpostavku da je većina obrtnika i njihovih obitelji činila srednju klasu, ti podaci, kaže, govore da je njezino smanjenje u nas uzrokovano recesijom.
Danas najbolje posluju odvjetnici i javni bilježnici gdje na ovrhu od 200kn napucaju svoje trađbine od 750kn i tako 320.000x i mogu s terencima na skijanje...