Iako smo se naviknuli na to da vijesti o uspjesima naših vrhunskih znanstvenika dolaze izvana, ima i suprotnih primjera. Prof. dr. sc. Gordan Lauc odlučio se na ostanak, i to kroz poduzetništvo u znanosti. Njegova tvrtka Genos prvi je privatni DNK laboratorij u regiji, jedna od vodećih znanstvenih institucija u Hrvatskoj u području DNK, vodeća u svijetu u analizi glikana. Dr. Lauc, molekularni biolog, redoviti je profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu te počasni profesor na Kings Collegeu u Londonu i sveučilištu u Edinburghu gdje surađuje s drugim našim vrhunskim znanstvenikom, dr. sc. Igorom Rudanom. Istodobno, Gordan Lauc je i sudski vještak za analizu DNK te je jedan od utemeljitelja metoda identifikacije žrtava iz masovnih grobnica. Nije to, dakako, sve, nedavno je dostignuće dr. Lauca i kolega završilo i na naslovnici Daily Maila. Za razgovor s dr. sc. Laucom nije potreban neki poseban povod, ovaj put dotaknuli smo se inovacija, konkurentnosti i, dakako, stanja u znanosti.
Sve su porazniji podaci o broju patenata i inovacija. Očito je da država to ne smatra prioritetom? Je li moguće da nam turizam u budućnosti donosi dovoljno prihoda?
Mi, nažalost, još živimo u uvjerenju da je naš obrazovni sustav dobar, no to je jako daleko od istine. Naš obrazovni sustav zapeo je u prošlim vremenima kada je školovanje služilo stvaranju baze podataka u mozgu. Takve baze podataka danas su gotovo bezvrijedne, jer računala sve bolje i bolje odgovaraju i na vrlo kompleksna pitanja. Zemlje koje su se orijentirale na inovacije, a u tome su dobri primjeri recimo Finska, Izrael i donekle SAD, kroz školovanje potiču inovativnost i uče djecu kako rješavati probleme. Takav pristup školovanju stvara stručnjake koji kontinuirano preispituju postojeća rješenja, mijenjaju ih i te nove ideje prijavljuju kao patente. U Hrvatskoj imamo jako puno pametnih mladih ljudi, no kroz sustav školovanja ih ukalupljujemo i ubijamo im kreativnost. Na radnome mjestu, a i u akademskoj zajednici uglavnom se traži poštovanje hijerarhije i pravila, a ne njihovo preispitivanje. Dakle, čitav sustav aktivno sprečava inovacije, te nije ni čudno da smo u tome na samom začelju Europe. Turizam je jako važan za naš proračun, no turizam ne čini neku zemlju bogatom. Od turizma dobro živi jako malo ljudi, a većina se mora zadovoljiti ulogom podcijenjenog i potplaćenog sezonskog radnika.
Ipak, značajan broj znanstvenih organizacija ili tvrtki poput Genosa uspijeva ostati u Hrvatskoj i povući sredstva iz fondova EU. Ne bi li bilo lakše da to isto činite negdje drugdje?
Nažalost, u Hrvatskoj je jako malo uspješnih malih tvrtki. Pozitivni primjeri poput Genosa više su izuzetak, nego pravilo. Većina uspješnih tvrtki vrlo brzo pobjegne negdje drugdje, gdje je neusporedivo lakše poslovati. Ulaskom u Europu omogućen nam je pristup značajnim sredstvima iz europskih fondova, no iz nekih čudnih razloga mi smo to sebi toliko zakomplicirali da samo najuporniji doista i uspijevaju doći do tih sredstava. Primjerice, prijavljujemo jedan veliki projekt Centra kompetencija u koji je uključeno nekoliko tvrtki, fakulteta i instituta. I onda netko zaključi da je sporazum o tom centru koji potpisuju dekani, ravnatelji i direktori potrebno ovjeriti kod javnog bilježnika. I to nekoliko puta u procesu prijave. Dakle, umjesto da se bavimo samim projektom, mi gubimo vrijeme “privodeći” sve te dekane, ravnatelje i direktore javnim bilježnicima. To su ljudi čije je vrijeme jako dragocjeno i koji su često na putu, tako da jedna doista glupa ideja nekog službenika postaje gotovo nepremostiva prepreka na putu do sredstava iz fondova EU. Takve i slične prepreke u razvijenim zemljama ne nalazimo i nije čudno da se većina uspješnih znanstvenika i poduzetnika odlučuje otići iz Hrvatske.
Vladu u prošlom mandatu u znanosti pamtimo po stopiranju sredstava EU za centre izvrsnosti. Natječaj je raspisala Vlada u novom mandatu, no je li se nešto bitno promijenilo?
Nažalost, ne vidimo velike pozitivne pomake ni s novom vladom. Novi ministar znanosti ne opstruira znanstvene centre izvrsnosti izravno, no konkretni natječaj primjerice još nije raspisan. Svakih nekoliko tjedana ponovno odgađaju rokove, mijenjaju pravila i kako se sada čini, ideja o znanstvenim centrima izvrsnosti bit će prepuštena polaganom umiranju prirodnom smrću. To je, nažalost, naša stalna boljka. U Hrvatskoj nismo u stanju prepoznati one koji rade bolje i više od drugih, te ih za to i primjereno nagraditi. Naša akademska zajednica i dalje živi u nekim socijalističkim vremenima u kojima su svi jednaki, a to rezultira dobro poznatom logikom “nitko me ne može toliko malo platiti koliko malo ja mogu raditi...”
U Genosu ste se usredotočili na razvoj metoda za analizu glikana i njihove primjene u istraživanju bolesti. Dokle ste stigli u tom istraživanju?
U Genosu posljednjih nekoliko godina vrlo intenzivno radimo upravo na biomarkerima koji bi nam u tome mogli pomoći. Nedavno smo osnovali tvrtku GlycanAge u Londonu, preko koje namjeravamo taj naš test za biološku dob prodavati na zapadnoeuropskom tržištu. Nešto slično napravili smo i u Kini, te i tamo pokrećemo prodaju naših testova. Ukratko, pred nama je vrlo zanimljiv period u kojem osim analiza za potrebe istraživanja u glikomici, u čemu smo vodeći u svijetu, pokušavamo pokrenuti i novi globalni proizvod koji bi ljudima omogućio da na vrijeme uoče da im prijeti narušavanje zdravlja.
>> I domaći Genos u prestižnom međunarodnom istraživačkom timu koji utvrđuje molekularne osnove bolesti
>> Genos u eliti EU znanstvenika
zemlja podobnih i mediokriteta....