Nije problem što je protiv Tomislava Sauche pokrenuta državnoodvjetnička istraga i što je neko vrijeme proveo i u pritvoru. Nevini su zbog nesretnog spleta okolnosti doživljavali i gore stvari. Iskazi ključnih svjedoka i grafološko vještačenje Sauchu su učinili sumnjivim i USKOK nije mogao postupiti drugačije.
Sada smo samo još jednom svi naučili što je presumpcija nevinosti. Ali, problem je što mjesec dana nije postavljeno pitanje: Jesu li dnevnice na isti način isplaćivane nakon i prije Sauchina boravka u Vladi. Što bi bilo da Saucha (i/ili premijer) nisu to pitali? Zastrašujuća je pomisao, ako je riječ o državnoodvjetničkom propustu, da je nevin čovjek mogao biti osuđen.
I tu nije riječ samo o Sauchi nego i o povjerenju u DORH i USKOK. Ako su se dogodili propusti, a sumnja je s gledišta javnosti logična i, pravničkim jezikom bismo rekli, utemeljena, onda se postavlja pitanje možemo li vjerovati USKOK-u na čelu s Tamarom Laptoš i DORH-u na čelu s Dinkom Cvitanom da su i u ostalim sličnim slučajevima, osobito gdje su radili samostalno, uvijek postupali savjesno.
Alarm se nije uključio
Za istražitelje USKOK-a od početka se postavila dvojba kome vjerovati, dvama svjedocima iz Ureda predsjednika Vlade koji su teretili Sauchu da je usmeno davao upute za sporne putne naloge ili Sauchi koji je tvrdio da nije potpisivao sporne naloge, s tim da je imao povjerenje u tajnicu, koja je imala službeni pečat ureda. Dvojbu je riješilo grafološko vještačenje koje je potvrdilo autentičnost Sauchinih potpisa na spornim putnim nalozima.
Međutim, zašto je onda Sandra Zeljko mijenjala svoj rukopis za grafološko vještačenje, ako je točna informacija koju je objavio Telegram.hr? Kad se to još poveže s informacijom koju je 21. veljače objavio Nacional, da S. Zeljko unatoč pravomoćnoj presudi nije vratila 17.000 kuna posuđenih 2011. od alkarskog vojvode, zaprepašćujuće bi bilo ako se ni dva tjedna nakon toga istražiteljima USKOK-a nije uključio alarm. Jer iz očitovanja premijera Andreja Plenkovića i glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, ali i iz iskaza savjetnika i službenika Vlade koji su trebali putovati, a nisu, proizlazi da opet nije postavljeno jednostavno pitanje kojim je HRT otvorio aferu Dnevnice.
Možda je stvar državnoodvjetničke taktike što ključno pitanje nisu do sada postavili odlučujućim svjedocima, recimo prije nego im stignu rezultati novih vještačenja, ali onda se još više postavlja pitanje čemu je služio igrokaz u režiji Plenkovića i Cvitana u Vladi. Zašto je onda Cvitan dopustio da se Plenković hvali da je proveo internu istragu u Vladi o nečemu što je navodno USKOK imao pod kontrolom!? I zašto njih dvojica nisu bili pošteni prema Sauchi, umjesto što su prešutjeli da ih je on alarmirao?
Zašto nije asistirala policija?
Kako to da je USKOK u jednom danu, nakon Plenković-Cvitan otkrića, uspio saslušati sve svjedoke koje nije saslušavao prethodnih 30 dana? Bi li i kada ti svjedoci uopće bili saslušani? Ako su državni odvjetnici bili preopterećeni, zašto nije zatražena asistencija policije?
Neuvjerljiv je izgovor glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana kako bi policijskim istražiteljima trebalo puno vremena da uđu u predmet. To bi onda značilo da imamo ogroman problem. Jer ako policijskim istražiteljima toliko treba da shvate ovaj krajnje jednostavan slučaj krađe novca u Vladi putem krivotvorina, koliko im onda tek treba u složenim slučajevima? Jednako je problematično i ako državno odvjetništvo nije u stanju u kratkom vremenu uputiti policiju što im je raditi? Dakako, moguće je da je Cvitan samo našao pristojan izgovor da mu istragu vode isključivo ljudi od povjerenja.
Što je tomu razlog, nepovjerenje u policiju ili provođenje istrage bez ikakve kontrole izvan DORH-a (odnosno državnih odvjetnika koji su u nju involvirani), pitanje je na koje očigledno nećemo dobiti odgovor.
I zašto se ponavlja obrazac iz vremena Mladena Bajića, pa opet cure informacije na štetu osumnjičenika? S obzirom na političku i općedruštvenu težinu predmeta Saucha, početni ulazak u tu istragu “na klimavim nogama” te činjenicu da je riječ o kriminalu u srcu države, Cvitan i Laptoš morali su biti krajnje skrupulozni, a ostavili su dojam da se istraga vodi aljkavo. Ne ponovio se slučaj Berislava Rončevića.
>> Istraga se nastavlja: Na ispitivanju bili Zelić i Božinović
>> Cvitan: Nitko osim USKOK-a nije vodio istragu i dosad nije počinjena nijedna greška
Sa reformiranim pravosudjem mogli bi postati Svicarska, otkazi.