Prije tri i pol godine – u studenom 2012. godine – Željko Dolački imenovan je načelnikom Odjela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke. U istom je odjelu potkraj devedesetih bio donačelnik, a kruna je njegove tadašnje karijere bila prva antimafijaška akcija provedena u nas, kada su bili uhićeni “dečki s Knežije”, pripadnici tzv. zločinačke organizacije. Bilo je to u ministarskom mandatu Ivana Penića, 28. studenog 1999. godine, uoči parlamentarnih izbora i smjene vlasti. No 2000., u vrijeme kada je u jeku bilo suđenje “zločinačkoj organizaciji”, Željko Dolački je smijenjen, a protiv njega je, baš kao i protiv njegova tadašnjeg šefa u Odjelu za suzbijanje organiziranog kriminaliteta Jadranka Beline, pokrenut stegovni postupak. Sumnjičilo ih se za nepravilnosti u radu i podmetanje okrivljenicima. Način na koji ih je sustav maknuo na stranu bio je zapravo znak da ni optužnica podignuta na temelju dokaza koje su pribavili neće opstati i svojevrsni uvod u debakl koji će kasnije doživjeti sudski postupak protiv “dečki s Knežije”, a protagonisti istrage – policajci Željko Dolački, Jadranko Belina, istražni sudac Radovan Ortynski i tužiteljica Dunja Pavliček – “nestati” iz profesionalnog života.
Željko Dolački bio je svjedok na suđenju Davoru Zečeviću za likvidaciju Željka Šobota iz 1999. godine. Upravo je Dolački pronašao rukavice u kojima je bio nađen DNK “dečka s Knežije” Davora Zečevića, što je bio ključni dokaz u istrazi ubojstva. Ipak, nedovoljan da Zečević za tu likvidaciju kasnije bude i osuđen.
Dolački je bio marginaliziran i poslan na radno mjesto policajca u Sisku, sve do dolaska Ranka Ostojića na čelo Ministarstva unutarnjih poslova, kada je vraćen u zagrebačku policiju. Naime, Dolački je sve vrijeme slovio za čovjeka od Ostojićeva povjerenja. Navodilo se da je bio dio Ostojićeva tajnog tima u vrijeme dok je ovaj bio ravnatelj policije, a Šime Lučin ministar unutarnjih poslova. Taj su tim mnogi nazivali parapolicijskim, a pripisivale su mu se, među ostalim, akcije “Magla” i “Cash”. Prvoj je cilj bila borba protiv organiziranog kriminala, drugoj prikupljanje informacija o generalu Anti Gotovini koji je tada bio u bijegu. Tim je, navodno, imao na raspolaganju zamašnu svotu novca za plaćanje doušnika.
Nakon nekoliko godina rada u policiji u Sisku, Dolački se vratio u sjedište zagrebačke policije i zasjeo u ured iz čijeg je sefa ukradeno 280.000 eura i dva kilograma zlata koje je policija ranije oduzela ocu i sinu, Peji i Antoniju Iviću. Vijest da je suspendiran Dolačkog je zatekla – na poslu. Radio je obradu vezanu uz nedavno uhićenu skupinu osoba koje su lažirale prometne nesreće i varale na osiguranju. Prije te obrade, raspetljavao je slučaj nedavno uhićenih koji su preko fiktivnih tvrtki u fiktivnim poslovima sa zlatom oprali oko 638,5 milijuna kuna. Među uhićenima u toj su skupini i Pejo i Antonio Ivić. Željko Dolački po svemu sudeći s njima će se, ali i s brojnim drugim osumnjičenicima koje je pospremio iza rešetaka, imati prilike susresti u – Remetincu.
>>Uhićen policajac Željko Dolački, novcu i zlatu nisu našli ni traga
Dolački je, neslužbeno, pao jer je kolegica koja mu je pomogla fingirati pljačku “propjevala” na policiji. Uz Dolačkog se vežu brojne afere i disciplinski postupci, pa je i nečasno otpušten iz MUP-a zbog sumnje u kriminal. Kako se je jedanan čovjek, za kog je Vijeće Disciplinskog suda Policijske uprave zagrebačke davne 2000. godine utvrdilo je da je odgovoran po sve tri točke po kojima ga se teretilo za nepravilno postupanje u službi, izreklo mjeru prestanka radnog odnosa u MUP-u RH uspio uopće vratiti u MUP i postati načelnik kriminalističke policije? Disciplinski postupak protiv njega, kao i bivšeg načelnika spomenutog Odjela Jadranka Beline proveden je nakon predstavke neimenovanih policajaca tadašnjem SDP-ovom ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu. Prva je točka Dolačkog teretila da je onemogućio očevid na mjestu pronalaska ranije ukradenog sportskog modela mercedesa, po drugoj točki je onemogućio provođenje kriminalističke obrade u jednom slučaju iznude, jer nije kaznenu prijavu proslijedio na potpis oštećenom, a po trećoj ga se tererilo za prepratu jednog automobila do granice Hrvatske s BiH, kojim je predstavnik njemačke tvrtke išao po ukradeni autobus. Dobio je otkaz, samo da bi se nekoliko godina kasnije, 2003., na nepoznat način, vratio u policiju, ali u provinciji – ne u Zagrebu. Devet godina kasnije je vraćen u Zagreb, i to na mjesto iznad onog s kojeg je otpušten. A to nije jedina stvar koja je u vezi njega bila mutna. Poznat je postao još devedesetih, kao jedan od ključnih istražitelja “zločinačke organizacije”, no taj slučaj je neslavno propao: je li policija možda i namjerno sabotirala cijelu priču? Usto, teretilo ga se za podmetanje dokaza Davoru Zečeviću, optuženom da je 1999. likvidirao Željka Šobota. Ali ono što je najmutnije u njegovoj biografiji je to što je bio prozivan zbog “upitnih poslova i kontakata”. Uz njega se veže i slučaj austrijskog poduzetnika Georga Lista, “zviždača” protiv IDS-ovog eurozastupnika Ivana Jakovčića, kojeg je List optužio da ga je reketario, odnosno tražio od njega da mu da poveće mito kako mu ne bi stopirao projekt pola u Istri. Krajem pretprošle godine List je uhićen zbor preprodaje droge u jednom zagrebačkom hotelu, a Jakovčić je u Bruxelessu mahao dokumentima kojima se Lista teretilo za drogu. Na tim policijskim dokumentima je navodno bilo ime Željka Dolačkog. List je međutim prošao detektor laži braneći tezu kako ga se u Županiji Istarskoj reketarilo za 500.000 Eura, te tvrdio kako ga podmetanjem lažnih dokaza žele kompromitirati. Kasnije je otkriveno kako je u policijskom sustavu izbrisan čitav slučaj privođenja Georga Lista, u kojem su osim redovne policije sudjelovali i djelatnici policijskog USKOK-a – očito, čitava stvar s podmetanjem droge je traljavo odrađena pa su papiri netragom nestali nakon što je List podnio tužbu Odboru za pravna pitanja Europskog parlamenta i zatražio skidanje imuniteta Jakovčiću. A unatoč svemu tome, on je uspio postati čovjek od najvećeg povjerenja Ranka Ostojića, pa ga se spominjalo i kao dio parapolicijske grupe koju je Ostojić navodno uspostavio unutar MUP-a, dakle paralelne policije koja je operirala mimo zakona, vjerojatno upravo na poslovima što podmetanja, što zataškavanja dokaza, stvarima s kojima se Dolačkog često povezivalo. Obzirom na vrlo bliske veze s Rankom Ostojićem, koji je Dolačkog, unatoč ne baš čistom životopisu, postavio na najviše mjesto u zagrebačkoj policiji, logično bi bilo da policija ispita i – Ostojića. Ne u vezi same ove krađe, jer bi u teorije zavjera ipak spadalo sumnjati da je on u ovo umiješan, nego jednostavno da bi se otkrilo kako je Dolački mogao doći na čelo krim-policije, unatoč otkazu zbog teškog kršenja pravila službe i pogodovanja nekim kriminalcima te sumnjama na veze u kriminalnom miljeu. Kako je Dolački, što je općepoznato, bio Ostojićev Pulen, svakako bi i Ostojić trebao obaviti poneki obavijesni razgovor.