Prvi pogled na dvorište u baranjskom Popovcu gotovo ni ne otkriva kako smo u 2015. Kuća je građena još “1800 i neke”, na zidovima vise vijenci ljute papričice i češnjaka. Kokodaču kokoši, laju psi, u pozadini se čuje topot konja. A s desna, u novoj kućici, ali sazidanoj “po starinski”, skriven je moderni bazen s tzv. bisernom kupkom i hidromasažom. Prvi je to bazen u Baranji, i šire, izgrađen, dijelom, novcem Ministarstva turizma u projektu “Hrvatska u tisuću bazena”.
-Dobili smo 50.000 kuna za otvoreni bazen, no nama takav bazen ne treba jer nam najviše gostiju dolazi u proljeće i jesen. Odlučili smo izgraditi zatvoreni bazen, ali da ne naruši izvornost dvorišta. Stavili smo ga u “kućerak”, po uzoru na stara šokačka dvorišta – priča Tatjana Novačić, koja je sa suprugom Damirom doselila iz Rijeke i otvorila OPG. Uložili su na koncu čak pola milijuna kuna. Bazen je dugačak 7,30 metara, širok 3,30, a dubok metar i pol i posljednji je, kaže vlasnica, krik tehnike. Nalazi se u kućici od 50 “kvadrata” koja je, kao i voda, grijana pa je iskoristiv cijele godine. Ugradili su i bisernu kupku, odnosno sitne valove za masažu, te hidromasažu vrata. Tek je to, pak, začetak većeg projekta, “seljačkog wellnessa”.
Gosti će se, u doglednoj budućnosti, moći valjati u slami u starom čardaku ili se izmasirati žitaricama. - Slama, sijeno i žitarice izvrsni su za antistresne tretmane tijela, što su Šveđani dobro iskoristili. Ne stoji puno, a turistima će ponuditi nešto novo – otkriva. Turisti su, ističe, sve zahtjevniji pa kako na Jadranu više nisu dovoljni samo sunce i more, ni u unutrašnjosti ih ne zadovoljava samo dobra hrana. Gospodarstvo su registrirali 2011., renovirali sobe, a staru štalu pretvorili u blagovaonicu za 40 osoba. Imaju šest ležaja i ne planiraju ih povećavati jer ne žele masovniju komercijalizaciju.
-Domaćinstvo nam je izvorno, svu hranu sami proizvodimo jer ju u blizini ni ne možemo nabaviti. Život na selu ovdje se zaista živi, nemamo zoološki vrt – govori Tatjana, pokazujući 300-tinjak peradi, dva lipicanca, crne slavonske svinje… Stotinjak metara dalje, obnovili su i kuću za odmor, apartmanskog tipa s tri ležaja, za koju čekaju još samo papire. Gostiju, priznaje, nema previše jer su udaljeniji od Osijeka, ali i konstantno su u izgradnji, a gosti i majstori, kaže, ne idu zajedno.
-Turizam je doživljaj pozitivnih emocija, a to se na selu ne događa, nego razvija. Nije nam ovo egzistencija pa stvaramo za neka druga vremena. Prvo smo sebi uredili oazu mira pa otišli korak dalje – priča. Devedeset posto gostiju su joj, nastavlja, mlade zagrebačke obitelji koje “djeci žele pokazati odakle dolazi jaje i da na raste na drvetu”. Suprug joj, inače, radi na naftnim platformama, a kako su djeca odrasla, ova 48-godišnjakinja, rođena Osječanka, “ima viška vremena” pa se posvetila ostvarenju svoga sna. Zanimljivo je, pak, kako su u sve uložili osam milijuna kuna, ali gotovo bez kune kredita. Tek su se za posljednji projekt, Dom za starije i nemoćne koji grade, zadužili za dva milijuna.
>> Domaćih na Jadranu devet posto više nego prošle sezone
