Odvjetnik Andres ili Hrvoje Jelić, nećak emigranta dr. Branka Jelića, danas je na minhenskom procesu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču detaljno govorio o svom stricu i o danu kad je ubijen Stjepan Đureković. Objasnio je kako njegov stric nije bio politički istomišljenik s Antom Pavelićem.
Branko Jelić u svom je selu Dolac Donji pokraj Omiša 1925. godine digao spomenik kralju Tomislavu i zbog toga je s cijelom obitelji došao na udar vlasti bivše Jugoslavije, pa bježi u Mađarsku, zatim u Graz, a nakon toga u Italiju gdje surađuje s Pavelićem i grupom pravaša koji će postati ustaše. Međutim, kad je Pavelić obećao dati Mussoliniju Dalmaciju, Jelić se s tim nije složio i otišao je u Englesku, pa u Argentinu. Za njim je nakon Drugog svjetskog rata došla cijela obitelj. Prije toga, 1939. Jelić se vratio u Europu, ali su ga Englezi zarobili i cijelo je vrijeme rata proveo zatočen na otoku Man. Nakon toga obitelj se preselila u Njemačku. Tamo se pojavio Vinko Sindičić kojeg Jelić uzima za tajnika, a nakon njega tajnik je postao Krunoslav Prates. Jelić je preživio nekoliko atentata, dvaput su mu podmetali bombu, a nije sigurno ni je li 1972. otrovan ili je umro od srčanog udara.
Drugi dio iskaza Jelićeva nećaka odnosio se na dan ubojstva Đurekovića 28. srpnja 1983. Oko pet tjedana prije za taj dan ugovoreno je ročište na kojem je njemački sud u Zirndorfu pokraj Nürnberga trebao odlučiti o azilu za dvojicu emigranata. Na sudu ih je zastupao Hrvoje Jelić, a dogovoreno je da Prates na sudu bude prevoditelj. Tako se pet tjedana prije ubojstva znalo gdje će taj dan provesti Prates. Ročište je završilo oko 13 sati, svi su trebali proslaviti to što su emigranti dobili azil na ručku, ali Prates se s bratom nije pojavio. Poslije je objašnjavao da su išli na autootpad.
nije se pojavio da nebude sumnjiv trebaju otkriti sve ostala udbine ljudi placene ubice i logisticare I dousnike