Onima koji mu prigovaraju da rijetko dolazi u Hrvatski sabor predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko uvjerljivo je odgovorio da mu je dovoljno doći samo kad je tamo predsjednik Vlade Zoran Milanović. Jer, vladajućoj koaliciji rekao je sve što joj treba reći poslije Milanovićeva izvještaja o stanju nacije koji izražava bit njezine politike. A bit je u ovome – što je stanje u zemlji za građane nepodnošljivije, jezik kojim ga vladajuća koalicija opisuje optimističniji je, a ona je puna samohvalisanja. Na obilje Milanovićevih pohvala Vladi i sebi i obilje vedrih ocjena o gospodarstvu, zapošljavanju, izvozu i budućnosti zemlje, Karamarko je uzvratio obiljem potpunoga nijekanja premijerova izlaganja koje mu je bilo farsično, iluzorno, utopijsko i pjesničko.
Ni u jednoj europskoj zemlji u posljednjih 60 godina nije bilo tako dugotrajnog pada gospodarstva, a da se pri tome vlast ipak održi. Budući da je samo produbila krizu, da vodi politiku suprotnu nacionalnim interesima koja devastira hrvatsku državu, da nije iskoristila ulazak u EU te da bismo zbog njezine nesposobnosti mogli izgubiti milijardu dolara, da proračun nastoji pokrpati rasprodajom nacionalnih dobara, da zapošljava samo političke podobnike, da stvara svjetonazorske razdore... bilo bi bolje da “Vlade uopće nema, a kad je već tu, da ništa ne radi”, rekao je Karamarko. I, naravno, od Milanovića i drugova, koji su ionako već postali manjinska vlast, zatražio je ostavku. Ali ostavke neće biti niti će biti prijevremenih izbora.
Dok se mjesecima iz hrvatskih i stranih medija, institucija, agencija, od analitičara i stručnjaka, javnost danomice zasipa poražavajućim pokazateljima, statistikama, ocjenama i procjenama, hrvatska vlast ne pokazuje ni trunka spremnosti da za katastrofalno stanje u zemlji odgovara i snosi posljedice. Umjesto da se u takvom stanju teži novoj, pouzdanoj vlasti, sve se čini da se to spriječi. Proizvodnja crnila kojim se oslikava predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u ljevičarskim medijima je neprestana, što se moglo i očekivati. Ali više bi štete najjačoj oporbenoj stranci, jedinoj od koje se možemo nadati oporavku zemlje, mogle nanijeti inicijative zdesna. Posve je nerazumljivo kome služi mogući referendum o preferencijalnom glasovanju i smanjenju izbornog praga na tri posto glasova birača za ulazak u Sabor. Ulazak velikog broja stranaka u Sabor stvorio bi kaos. Pogotovo bi mogao nauditi HDZ-u, jer na desnici ima mnogo više manjih stranaka nego na ljevici i mnogo je veća mogućnost da neke od tih stranaka prijeđu sniženi izborni prag te da ucjenjuju HDZ i nekvalitetnom učine podjelu dužnosti u vlasti pa onda i sam njezin rad. Ili da jednostavno iz animoziteta prema HDZ-u pomognu lijevoj koaliciji da opet vlada.
Također je nejasno zašto se u referendumskom pitanju ne ukida ograničenje broja zastupnika iz dijaspore, zašto se zaobilazi ta očita diskriminacija naših sunarodnjaka koji žive izvan Hrvatske te napokon tako uvelike škodi HDZ-u? Je li svega toga svjestan dio crkvenog vrha koji je podupro Željku Markić i referendum? Nije li očito da su se, dakle, i neki biskupi, i, pogotovo, glavni urednik “Glasa Koncila” Ivan Miklenić ne samo urotili protiv HDZ-a nego u nekim izbornim kombinacijama i te kako mogu pomoći ljevici da zadrži vlast, ljevici koja vodi zemlju u gospodarsku i demografsku propast, stvara razdor među stanovništvom i uništava državu te u Saboru podnosi samoljubiva i obmanjujuća izvješća. To bi za konzervativnu opciju na idućim izborima moglo biti mnogo opasnije od ljevičarskog ocrnjivanja Karamarka i HDZ-a, od senzacionalističkog iskorištavanja stvarnih i izmišljenih razmimoilaženja u toj stranci i drugih podvala. Naravno da su, kad je riječ o HDZ-u, očiti ciljevi s kojima se nastoji pokrenuti referendum, pa bi bilo zanimljivo znati koji su motivi Željke Markić i dijela Crkve. Ne može se reći – Bože, oprosti im, jer ne znaju što rade. Jer, isključeno je da oni ne razumiju posljedice, pa je uključeno nešto drugo: i Crkva i Markić su tvrtke.
>> Politička se elita s razlogom boji Željke Markić
Izmedju crkve i HDZ-a ja biram crkvu.