Norvežani vole rukomet, poznaju ga i prate.
- Znate li tko će biti europski prvak? - pitala me službenica jedne
njihove naftne kompanije, koja je protekli vikend provela na seminaru u
Stavangeru, u hotelu u kojem su smješteni i novinari koji
prate EP.
Ne čekajući, odmah je ponudila i odgovor: - Prvak će biti momčad s
najviše zdravih. Vidi se, žena zna što se zbiva u
današnjem rukometu. Baš kao i stariji taksist,
koji je čuvši da smo iz Hrvatske odmah izrecitirao:
- Olimpijski ste pobjednici iz Atlante i Atene, svjetski prvaci iz
Portugala i srebrni iz Tunisa. Mi takve uspjehe nismo postigli.
Vašoj momčadi želim sreću, ali neka prvak bude
Norveška.
Norvešku se može nazvati i rukometnom zemljom, pa se i
očekivalo da u organizaciji neće biti dječjih bolesti koje su inače
neizbježan pratitelj natjecanja u rukometno egzotičnim zemljama. No,
Norvežani se u Stavangeru kao organizatori nisu iskazali na toj razini.
Premda, na kritike će rukom uprijeti prema Europskom rukometnom savezu.
- Tako su oni naredili - kažu.
No, teško je vjerovati da je baš EHF naredio da u
dvorani Idretts ne bude semafora na kojem se mogu pratiti isključenja
rukometaša. A istodobno stoje strojevi, što je
novost, koji prate jačinu udaraca. Čudi i što čovjek zadužen
za startne liste odlučuje gdje će ih dijeliti, umjesto da ih se može
dobiti i u press-centru i na press-sjedalicama u dvorani. Čudi i
što nitko redarima i hostesama nije objasnio da tijekom
utakmice ne smiju šetati ispred novinarskih mjesta... Na sve
uzvraćaju - smiješkom. I to pali.
DOMAĆIN Smiješak organizatora kao odgovor na propuste
Hrvatskoj sreća, Norveškoj zlato
