Da danas tkogod ponovno ustvrdi kako je Zemlja ne kugla nego ravna ploča, mnogi bi mu povjerovali. Zbog pizze. List tijesta, katkad deblji, a katkad posve tanak, osvojio je svijet 21. stoljeća temeljitije i od hamburgera odnosno mcburgera te od drugih zvijezda iste, talijanske kuhinje, špageta i rižota.
Kako to? Budući da je, kako neprestano ponavljaju, nastala prije bar šest tisućljeća, dok je navodno neka mama strugala sve posudice redom kako bi običnu pogaču malo obogatila i kako bismo se svi mogli nasititi ni od čega, pizza doista jest demokratično jelo. Jer mogu je dosegnuti svi društveni slojevi, i najsiromašniji i najbogatiji: može se jesti na svim kontinentima da bude prepoznata takvom, a opet drugim sastojcima bliska svome lokalnom podneblju; a jetsetteri i celebrityji mogu do mile volje izmišljati i tartufe i račje meso i neviđene voćne ili povrtne egzote.
Možda se, iako je teško zamisliti, odmaknu i od klasičnog sljubljivanja pizze s coca-colom, mineralnom vodom i pivom. No gladni uz nju neće ostati ni vegetarijanci ili drugi poklonici posebne, navodno i zdravije prehrane, a ni tradicionalisti, koji ne mogu bez dobroga komada pršuta, slanine ili posebne kobasice. Slava joj i raste, jer s vještim pizzamajstorima odnosno pizzajolima postaje sjajan show, sve češći i na natjecanjima od svjetskoga, na kojem je pobjeđivao i hrvatski pizzamajstor Krešo Koren, koji pizze sada peče na Siciliji (majstori Mezza-mezza od 40 su natjecatelja prošle godine bili 11.!) do nedavnoga na Zagrebačkom velesajmu. Završni, sigurno dobar zalogaj, tek jedan od sastojaka njezine storije. Koliko pizzerija ima u nas ne znamo, a među omiljenima je caffe u zagrebačkome Centru Branimir Mezzo mezzo, koji uz paste, rižota, salate i deserte nudi i brojne pizze.
Od klasičnih poput capriciosa, vesuvio, margherita, quattro formaggi, napolitana, calzone, mezzo mezzo sve do novih talijanskih bianca neve ili marinara i do novih, hrvatskih zagorske (svježa rajčica, mozzarella, dimljeni sir, vrganj, luk, jaje i špek), istarske krema od tartufa, mozzarella, pršut, rikola, svježi tartufi), slavonske (svježa rajčica, mozzarella, kulen, svježi kravlji sir), hercegovačke (svježa rajčica, mozzarella, pršut, livanjski sir) i dalmatinske (svježa rajčica, mozzarella, slani inćuni, kapari, masline).
Uz dodatke od umaka od rajčice, vrhnja, maslina, gljiva, feferona, rikule, jajeta, sira, mozzarelle, slanine, salame, inćuna, plodova mora, lososa, pršuta, šunke, kulena, tune, čak pizza pogače pa i kruha (!), doista svatko može kreirati svoju pizzu. Stoga nam i kažu voditelj caffea Mezzo mezzo Tomislav Kovačec i mladi pizzamajstor Matija Miličević, koji u danu ispeče bar pola od njihovih 100 150 pizza, da izuzevši one od integralnog brašna, nema neke koja bi išla bolje od drugih. Pizza ide dalje!
Blagdanska pizza
Osnovno tijesto
do 200 g glatkog brašna, voda, kvasac, mlijeko, sol, ulje
U vodi razmutite kvasac s malo šećera i pustite ga da malo
uzraste. Dolijte vode kojoj ste dodali ulja i soli. Zatim postupno
dodajte tu vodu s mlijekom u brašno i mijesite dok se
tijesto ne razradi, 15 - 20 min.
Nije naodmet: Tijesto ostavite da otpočine, po savjetu pizzamajstora
Matije Miličevića, najbolje preko noći.
DODACI umak
od rajčice, sir, domaća šunka, gorgonzola, hren, kuhano
jaje, orasi, rotkvica, mladi luk, origano sušeni, bosiljak
svježi
Uskrsna pizza umak od rajčice, sir
