Trakavica zvana reforma policije u BiH dobila je još jednu epizodu. Pokušaj novog visokog predstavnika Miroslava Lajčaka da stvari pomakne s mrtve točke i potakne nove pregovore domaćih političkih čelnika završit će neslavno, jer su Tihić i Silajdžić već odbacili njegov prijedlog.
No, ne ulazeći u sadržajnu suštinu Lajčakova prijedloga, koji je očito novi pokušaj da se iz jednog labavog kompromisa napravi drugi kompromis, jasno je da idemo u pogrešnom smjeru. Odnosi su toliko radikalizirani i zaoštreni da bi bilo pravo čudo kad bi se bilo kakav dogovor o policijskoj, ali i drugim reformama, postigao u skorije vrijeme.
Prijedlog Visokog predstavnika došao je u prilično lošem trenutku i vrlo je vjerojatno da bi, barem s jedne, a možda i sve tri strane, bio sotoniziran čak i da je mnogo bolji nego što jest. Potvrđuju to žurba i odlučnost kojima su Silajdžić i Tihić odbacili Lajčakov prijedlog, ali i iritantna, gotovo nepristojna i bezobrazna malicioznost kojom se Milorad Dodik u zadnjih nekoliko dana obraća svojim "partnerima" u bošnjačkom i hrvatskom narodu.
U svakoj normalnoj zemlji prijedlog za reformu policije bi se predstavio javnosti, političari bi smireno i na bazi argumenata razmotrili sve njegove aspekte, a onda u najboljoj nakani pokušali postići dogovor o doradi toga dokumenta. Međutim, da BiH nije normalna zemlja, dobili smo političke komentare i odbacivanje prijedloga prije nego ga je šira javnost uopće mogla upoznati.
Nakon svega, pitanje je ima li priča o reformi policije više ikakav smisao. Možda jednostavno nismo spremni za takav korak, kada pokušaj kompromisa unaprijed uspoređujemo s izdajom i prevarom. Svi su izgledi da će do te spoznaje, na nimalo ugodan način, doći i aktualni visoki predstavnik.
