Zemlja je kao ljudski organizam, sklona bolestima te joj stoga treba dijagnosticirati bolna mjesta radi terapije. Kvalitetom i plodnošću tla ni struka se ne bavi od jučer, ali je tek suvremena znanost spoznala da svi podaci još nisu istovjetno metodološki obrađivani i cjelovito korišteni.
Jedna od boljki je i kiselost tla zbog kojeg trpe gotovo sve poljoprivredne proizvodnje, a time i cijela nacionalna gospodarstva, jer ono smanjuje kvalitetu i količinu uroda, u nekih kultura i do 50 posto. Neke zemlje ništa ne prepuštaju slučaju, što se ne može reći za Hrvatsku. Doduše, Vlada je prije nepunih pet godina osnovala u Osijeku Zavod za tlo čiji je temeljni zadatak ustanovljivanje stanja poljoprivrednog zemljišta i poduzimanje mjera za povećanje njegove plodnosti te među ostalim provodi uzorkovanje tla kako bi se uočili svi njegovi nedostaci.
Time su se do tada uglavnom bavile visokoškolske ustanove. No na državnoj razini još nije organizirana kontrola kvalitete tla i njegove plodnosti s kartografskim oslikavanjem stanja. Analize tla nisu obvezne pa ih vlasnici provode povremeno. Stoga je, kaže ravnateljica dr. Miranda Šeput, Zavod za tlo pokrenuo organizirano uzorkovanje tla u nekoliko županija koje su proračunskim novcem pokrile većinu troškova tako da je u nekim sredinama tek 20 posto cijene palo na teret vlasnika. Samo je lani u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Brodsko-posavskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji obrađeno 4626 uzoraka koji su pokazali da bi zbog pojačane kiselosti čak 59 posto zemljišta trebalo kalcificirati u Osječko-baranjskoj županiji, a također više od pola u susjednoj Vukovarsko-srijemskoj.
Stanje nije ništa bolje ni drugdje. Dr. Zdenko Lončarić, prodekana osječkoga Poljoprivrednog fakulteta, kaže kako kalcija nedostaje čak na 500.000 ha u nas, pa bi se, netko trebao ozbiljnije pozabaviti tim problemom. Istraživanja su dokazala da se zbog toga u žitarica prinosi smanjuju do 25 posto, a urod pojedinih kultura na kiselom tlu gotovo je i prepolovljen,a ponegdje neke kulture uopće ne uspijevaju. Ministarstvo poljoprivrede obvezalo je korisnike poticaja za neke proizvodnje na uzorkovanje zemljišta, a tim su putem krenule i pojedine županije, općine i gradovi.
No to je po mišljenju stručnjaka tek kap u moru, jer se i dalje od najvećeg dijela zemljišnih površina uopće ne uzimaju uzorci te se ono i ne “liječi”. Glavni su razlog troškovi i dok država ne uvede subvencije, stanje se bitno neće izmijeniti. To više nije problem samo vlasnika zemljišta koji ovdje i nisu jedini gubitnici.
