Uskoro će četiri godine kako smo ugostili Ivana Pavla II. Podsjetimo, od 5. do 9. lipnja 2003. papa je posjetio Rijeku, Dubrovnik, Osijek, Đakovo i Zadar. Mnogi od nas pamte njegov neponovljiv starački lik iz kojega je zračila mudrost i upornost, blagost i odlučnost. Iz njegovih tadašnjih poruka danas bih izdvojio onu koja se tiče jačanja javnoga interesa, odnosno zajedničkoga dobra.
Papa je, naime, u Dubrovniku istaknuo važnost zalaganja za zajedničko dobro citirajući natpis na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru:
"Obliti privatorum, publica curate Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro". Skrb za zajedničko dobro, o kojemu je riječ, bila je u isto vrijeme na visokoj cijeni i u velikoj opasnosti. Danas, možda i više nego prije, zajednički interes nagrizaju oni pojedinačni. Previše ih je i previše dobivaju publiciteta.
Briga za zajedničko dobro eminentno je kršćanska tema, ali je isto tako i društvena. Njome se izgrađuje svijest solidarnosti koja je lijek urođenoj ljudskoj sebičnosti. Ona pak i društvo i vrijednosti ruši u ponor.
Ako sličan natpis, poput onoga dubrovačkog, baš i ne treba staviti na Sabor ili pak u javne ustanove, pa i na ulaze u javne medije, ipak neće biti na odmet podsjećati na vrijednosti koje su kroz stoljeća održale Grad i cijelu Europu.
