Otkako je MOL objavio namjeru o otkupu Ininih dionica od malih dioničara, što bi mu omogućilo stjecanje većinskog udjela u toj naftnoj kompaniji, te nakon što je Vlada odlučila da mu to neće lako prepustiti, a mirovinski ga fondovi složno u tome sprečavaju, zaplet oko Ine sve je zamršeniji. MOL je malim dioničarima ponudio 2800 kuna za dionicu i pismeno će tu ponudu dioničari dobiti, no istodobno su s deblokadom trgovanja Ininim dionicama na burzi mirovinski fondovi odlučno krenuli s ponudom malim ulagačima s cijenom od 2830 kuna. Tako su i uspjeli poremetiti planove MOL-u, koji je prozvao Vladu, Hanfu i fondove da špekuliraju i manipuliraju. No Hanfa nije dugo čekala na odgovor opovrgnuvši sva nagađanja o manipuliranju te je izrekla MOL-u javnu opomenu da svojim istupom manipulira dioničarima.
Dok traju prepucavanja, prozivke i opomene, građane, koji ulažu u fondove, najviše bi zapravo trebao zabrinuti postupak mirovinskih fondova koji su se udružili u kupnju Ininih dionica po cijeni znatno višoj od one otprije samo dva tjedna.
Mnogima na tržištu, uključujući i investitore, nije ta računica prejasna, ali isto tako dio njih vjeruje da mirovinci stoje iza svojih izjava u kojima kažu da je to ulaganje isplativo. Jedino je objašnjenje da računaju na stjecanje dovoljnog postotka udjela u Ini, čime će držati kontrolu nad većinskim dioničarima, Vladom i MOL-om. Odnosno, ako ubuduće Vlada ili MOL budu htjeli većinski udjel, trebat će kupiti dionice od mirovinaca, koji će za taj zlatni udjel sigurno zaračunati dobru premiju. No što to znači?
Ako im MOL ponudi veću cijenu, dionice će prodati pa će onda zapravo izigrati Vladu s kojom navodno postoji prešutan dogovor o spašavanju od MOL-ova preuzimanja. Nagađa se da postoji i treći igrač, OMV, koji je spreman fondovima također ponuditi tu premiju za udjel u Ini. Ili će pak Vlada morati izdvojiti više novca poželi li dionice. Ili fondovi uopće neće uspjeti u svojim namjerama stjecanja dovoljnog broja dionica, zbog čega će cijena pasti, pa i njihovi udjeli, te će time biti izigrani osiguranici. Kako bilo, pravnici tumače da postupak mirovinaca ne odstupa od zakona. Odnosno, mogu zajedno djelovati, a držanjem cijene na istoj razini ne može se govoriti o manipulaciji.
No drugo je to što je prihvaćanje takva rizika daleko od prvotne zamisli zbog koje su fondovi osnovani, da nama koji ulažemo u njih osiguraju mirovinu. Nekako je dovoljno što su već mnogo izgubili na nekim dionicama čija je vrijednost više nego prepolovljena zbog krize, pa je onda pitanje zašto se upuštati u dodatan rizik. Vlada je od početka bila tajanstvena oko svojih stajališta vezanih za MOL-ovu ponudu, ali je jasno kako je osjećala da ju je izigrao partner koji je namjeru o otkupu dionica priopćio preko glasnogovornika, zbog čega se uopće i posumnjalo u daljnje postojanje dioničarskog ugovora. Jasno je da su Mađari htjeli bolji položaj s većinskim udjelom, što je već bilo vidljivo zbog zahtjeva vezanih za plin. Svakako, malim je dioničarima novac od ovako izdašne ponude za Ininu dionicu pravi božićni dar.
Fondovi su sigurni da će netko biti spreman platiti višu cijenu, MOL ili možda OMV?
Komentara 2
MOL-ova logika je da kupnjom vise od 50% dionica konacno krene u restruktuiranje INA-e, koja po mjerilima Zapadnih kompanija, ima oko 50% viska radnika. Sta je logika Mirovinskih fondova, to ovoga trenutka nikome nije jasno! Ako je njihova logika, zadrzati „status quo“, onda su napravili harakiri a drzava si puca sama sebi u nogu. Bez restruktuiranja INA-e nema nikakve dobiti niti dividende, a pogotovu nema dividende od preko 200 kuna, koja bi jedino mogla opravdati ovaj potez Mirovinskih fondova. Sjetimo se samo, kako je Suker bio pritisnuo INA-u zbog neplacanja poreza drzavi, a drzava je ujedno vlasnik te kompanije u visini od 45%. I da nije bilo MOL-a, koji je kredit podigao, da bi INA mogla vratiti svoje dugove prema drzavi, ti dugovi ni dandanas nebi bili sanirani. Nazalost, INA, kroz svoju dosadasnju poslovnu politiku nema boniteta, koji bi joj omogucio zaduzivanje po pristojnim kamatama, koja su joj potrebna za veliko pospremanje i modernizaciju, a ujedno ne stvara nikakvu , iz koje bi se eventualno moglo nesto refinancirati, o isplati dividendiu da i ne govorim. Jos nesto bih napomenuo: Njemacka, jedan od najvecih izvoznika na svijetu, nema svoju naftnu kompaniju. Imala je udjele u Aralu ali ih je prodala. Medjutim, Njemacka ima Zakone, koji obavezuju sve naftne komapanije, koje djeluje na njemackom podrucju, na to, da moraju drzati rezerve derivata na razini od 100 dana potrosnje. Ocigledno je taj mehanizam dovoljan da garantira stabilnost opskrbe i cijena. Inace bi pedantni Nijemci te Zakone mijenjali.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
ZAR IM JE PAMET KRATKA? Budućnost će pokazati kakva će sudbina zadesiti većinskog vlasnika ININIH dionica i vrijednost tih dionica na burzi.Zar su SDP-ovci zaboravili da je prva prodaja INE bila za vrijeme njihovog mandata,a sada i Jurčić i Linić filozofiraju.