I 17 godina nakon smrti životnoga suputnika Karla Metikoša, Josipa
Lisac će 3. prosinca u zagrebačkoj Gavelli održati svoj 16. koncert
njemu u čast. Premda se time ne hvali, svih tih godina najviše energije
u održavanje tih koncerata je ulagala sama. Štoviše, iz godine u godinu
zloguki je proroci uvjeravaju kako je sve teže zatvoriti financijsku
konstrukciju, kako će joj se sve manje glazbenika odazvati, kako će
biti sve manje publike...
A iz godine u godinu i glazbenici i publika to demantiraju.
Nedvojbeno je Lisica karizmatična diva hrvatske glazbene scene. S
navršenih 57 godina još je posve drukčija od drugih, premda će priznati
i to da se njezini dani ne razlikuju od dana većine ostalih ljudi.
- I ja odlazim na plac i u dućan i plaćam račune za telefon ili struju
baš poput svih drugih ljudi. No, kako u javnosti najčešće govorim o
svojoj najboljoj prijateljici glazbi ili o nekom svom nastupu, ljudi me
doživljavaju samo kroz taj segment objašnjava.
Upravo ta njezina neobična vizualnost, jer teško da ćemo sresti još
koju Zagrepčanku, ma koliko poznata bila, koja u njezinim godinama ima
kosu obojenu u ružičasto, najčešće je izazivala ogovaranja i čuđenja.
Naravno, reći će Lisica, da se za privatne izlaske u trgovinu ili u
kazalište odijeva poput većine žena, ali istodobno su joj scena i
koncerti raspirivali maštu. Ona je, očito, ima u izobilju.
Josipa Lisac i Karlo Metikoš
- Znate kako kaže Mali princ? Svi su ljudi jednom bili djeca, samo
su
neki to zaboravili. Ja nisam. Igram se i dan-danas, ali lutkice sam
zamijenila samom sobom. Umjesto da njima mijenjam odjeću, osmišljavam
uz pomoć suradnika i prijatelja frizure koje ću imati ili kreacije koje
ću odijevati kaže Josipa i otkriva kako još održava svježinu i
mladost:
- Kad kažem da mi je otkriće golf, smirujući sport u prirodi, mnogi
misle kako se ne bavim nikakvom fizičkom aktivnošću. Ali, ja vam uz
jogu gotovo svakodnevno napravim i barem pedesetak trbušnjaka
otkriva smijući se. Dodaje i to kako nikad nije pušila, kako ne pije,
te da je vegetarijanka. No priznaje da je možda malo zabrazdila u toj
svojoj zdravoj prehrani.
- Jedem sve zdravo, obilje povrća i voća, ali ipak sam imala strašne
glavobolje, probleme sa sinusima, a, bome, i sa želucem. Zaključila sam
kako ne valja pretjerivati čak ni u zdravim navikama dodaje.
A da ne treba živjeti klišejizirani život, to je shvatila, tvrdi,
odavno.
- Oduvijek me zanimalo tko je taj tko postavlja klišeje? Tko određuje
što je u redu, a što nije, što je dobro, a što nije? Ja sam živjela, i
hvala Bogu, da je i Karlo to htio, život u kojem smo mi određivali što
je bitno, što hoćemo, a što nas uopće ne zanima.
Tako je, kaže Lisica, svjesna da je mnogima čudno što ona i Karlo nisu
imali djece. Njih dvoje, a tvrdi da su i danas jedno, smatrali su da
dijete ne bi stalo među njih. Odgovorno i zrelo, smatra, zajedno su
izabrali.
- Jednom davno rekla sam kako nisam htjela rađati djecu samo zato da bi
mi netko u starosti mogao dodati čašu vode. Danas pak kažem: hvala
Bogu, jedna osoba manje koja tuguje za Karlom. Zamislite okrutnosti u
kojoj umjesto da živi svoj vlastiti život, moje i Karlovo dijete tješi
mene kad mi Karlo fizički nedostaje? Zapravo, smatram da žene koje
imaju djecu nose veliku odgovornost zbog svoga izbora jer iako su djeca
djeca čitavoga života za svoje roditelje, svako je dijete već u
trenutku rođenja posebna i jedinstvena osoba koja ima pravo na vlastiti
put razmišlja Josipa.
Iako ih ne može izbjeći u razgovoru, Lisica, barem kad govori o svojoj
životnoj ljubavi Karlu Metikošu, izbjegava riječi smrt, umiranje,
razdvojenost, osamljenost... Za nju je, reći će po tko zna koji put,
Karlo živ i blizak u svakom trenutku njezine svakodnevice, samo što
nije i tijelom uz nju.
- Proživjeli smo intenzivno 21 godinu, skupa od jutra do sutra. I
upravo to što smo bili tako povezani, tako zaljubljeni, čini našu
ljubav trajnom. Karlo mi je donio prave odgovore pa u meni danas nema
prostora za pomisao ili osjet druge osobe na način kako mislim i
osjećam Karla.
Priznajem, suočila sam se sa smrću, patnjom i boli, ali pokušavam
živjeti normalno i bez depresija. Kad kažem da se veselim našem
susretu, što, naravno, znači moju smrt, ljudi misle da sam u nekom
crnjaku, da govorim gluposti, ali znam da ćemo se nas dvoje kad-tad
ponovno sresti. Dotad prigrlim njegovu košulju ili čitam njegovu
omiljenu knjigu i osjećam ga uza se govori ona.
Gotovo da je sama onoliko godina koliko su njih dvoje živjeli zajedno,
ali Josipa kategorično tvrdi da nije osamljena.
- Imam prijatelje, bliske ljude, obitelj pa, ako hoćete, i suradnike s
kojima se izvrsno dopunjujem kaže i dodaje kako joj se proljetos
dogodilo ono čega se svako dijete pribojava umro joj je otac,
ali, na sreću, majka, premda već u osamdesetima, još je vitalna.
Prva fotografija male Josipe
Josipu ne čude niti je šokiraju tuđi usponi i padovi, zvijezde i
dna,
kao ni putevi kojima su drugi odabrali kročiti kroza život.
Čudno joj je tek to što shvaća da mnogi nisu na svom putu pronašli
ljubav i misle da ona ne postoji. Tako je, kažu, češće žene nego
muškarci pitaju je li se ponovno zaljubila.
- Ne biste vjerovali, ali muškarci se lakše poistovjećuju sa mnom
pričajući mi ili pišući o svojim velikim ljubavima koje više nisu uz
njih, kao što Karlo nije uz mene. A ženama jednostavno kažem: nisam se
ponovno zaljubila jer sam već zaljubljena. U Karla!
Smijući se, konstatira kako možda ima i gard koji potencijalne udvarače
preplaši pa se i ne usude "uletavati", a i ona sama ne primjećuje ni
dan-danas nikoga osim Karla. Da stvar bude dotjerana gotovo do apsurda,
čak je i zahod u njihovu "ljubavnu gnijezdu", kako Josipa zove njihov
stan, zadržao izgled "officea" kakav mu je davno namijenio Karlo.
Na prvi se pogled zahodska školjka prekrivena udobnim jastučićem i
vodokotlić uopće ne primjećuju, jer pogled se zaustavlja na maloj
kutnoj polici na kojoj je uz telefon sa sekretaricom, blokić za
bilješke, skulpturica vješalica za nakit koju joj je darovao Alan
Hranitelj, hrpica modnih časopisa, cvijet u otkvačenoj vazi, ili na
slikama recentnih slikara obješenim po zidovima. Istini za volju, može
li tko uopće i zamisliti Lisicu u "običnom", golozidom zahodu?
