Hoće li u petak Arsen Dedić sudjelovati u predstavi koja je posvećena
njemu, “Arsenove teatralije”, i kojom se otvaraju Drugi Gumbekovi dani
u Histrionskom domu u Zagrebu? Je li ljutiti odlazak s probe znak da su
se dva stara prijatelja, Vitez i Arsen, razišli?
O slobodi duha
Zacijelo će u obojici pobijediti histrionski duh zajedništva. Lani
osnovan, ovaj je festival kabareta pokušaj da se pokaže kako taj
kazališni izraz nije mrtav. Nakon što je “Kerempuh” ugasio svoju noćnu,
kabaretsku scenu, Histrioni preuzimaju palicu. Kabaret je uvijek
politička provokacija. Predstava s najprovokativnijim naslovom je
“Nedostaje mi komunizam” (“I Miss Communism”), a dolazi iz SAD-a.
Izvodi je rođena Zagrepčanka Ines Würth.
– Moja priča govori o tri generacije žena koje su proživjele tri rata.
Odrasla sam u svemu tome. To je ono zbog čega sam pobjegla u Ameriku i
ono zbog čega se sada vraćam... Ja sam miss komunizma. Govorim o
slobodi duha, a ne sustava – kaže gospođa Würth, koja je s tom
predstavom obišla svijet. Čak su dvije predstave napravljene za
“Gumbeka”. Dijana Čulina izvest će svoju knjigu “Za Europu spremni”.
– Iz Bruxellesa nam poručuju: “Dragi Hrvati, vrijeme vam istječe”, a ja
im odgovaram: Možda vama, a nama se nikamo ne žuri – kaže D. Čulina.
Siniša Ružić također je napravio stand-up komediju za “Gumbeka”.
– “Glavom kroz zid” pokušaj je da se ne poludi svaki put kad se
pročitaju novine i pogledaju TV vijesti, da se svakodnevna bespomoćnost
pogleda sa strane, kroz oči promatrača koji vidi svaku laž, ali i
ljepotu i ljubav – kaže Ružić.
Šala pod vješalima
Željko Vukmirica napravio je kombinaciju “Balada Petrice Kerempuha” i
jazza.
– Imamo li danas snage našaliti se, kerempuhovski, na svoj račun, pod
vješalima profita? – retorički nas pita Vukmirica.
Ovaj festival rehabilitira kazališnu vrstu za koju se mislilo da je
posve izumrla jer se satirička oštrica preselila u velike predstave.
No, u krizna vremena bujaju obiteljski pothvati. Ponovno jača kabaret.
Osobitost Gumbekovih dana jest i u tome da će odsada mnogi slijediti
primjer Ružića, Čuline... Stvarati predstave po mjeri kabaretskog
festivala. A to je smijeh u suzama.
Kabaret kao politička provokacija
