Ako bi se zaključivalo prema medijskim odjecima nedavno emitiranog
“Otvorenog”, onda su Hrvatska televizija i gost Zdravko Mamić među
najvećim problemima Hrvatske. Dio ćudoredno tankoćutnih i specifično
politički senzibiliziranih iz Vijeća HRT-a Mamićevu je televizijsku
pojavu ocijenilo kao neviđenu provalu žutila, a onda, valjda stoga, i
prve dane novoga uredništva HRT-a, kao “korak unatrag”.
Taj eho s Prisavlja nije sasvim razgovijetan, no posluša li ga se
pomnije, i uz te “šumove u eteru” može ga se dešifrirati kao poruku:
Mamić je svojim primitivnim nastupom “narušio ugled javne televizije”,
a njezino novo uredništvo svojom društvenom neodgovornošću, manjkom
budnosti i svijesti o lošem utjecaju mamićevštine na mentalni život
nacije tome je pridonijelo.
I davno prije spornog pojavljivanja Zdravka Mamića na HRT-u znalo se da
Mamić nije mudrac, da nije Sokrat. Starogrčki je filozof bio optužen da
“kvari mladež”, dok se novohrvatskog mudrijaša fol krivi da kvari
narod. Moglo mu se to zamjerati i prije, moglo ga se za to kriviti i
prije – ali nije! Ili barem nije tako institucionalno. Sada su odjednom
svi – od HHO-a do pojedinih članova Vijeća HRT-a – dignuli graju.
Kao da je Mamićev ego od jučer, a njegova sklonost “retoričkim
figurama” tipa figurae veneris i osebujnim javnim predstavama od
prekjučer! Sada su odjednom svi Mamićevi ljutiti kritizeri postali jako
osjetljivi na njegova prostaštva i zabrinuti za hrvatsko ćudoređe!? Dok
je samo javno prostačio i igrao se stripera, ti su kritizeri mahom
šutjeli ili si nešto mrmljali u bradu.
Ali kada je neobuzdani Dinamov gazda, iznerviran “napadima na Dinamo”
ispsovao “sinove jugounitarista i udbaša”, najednom su se uzbunili svi
kojima dotad nisu posebno smetala Mamićeva prostačenja i njegove
psovke. Kada su Mamićeve psovke postale političkima, odjednom su
postale “narodna sramota”!
Puštajući u program Mamića pogana jezika, poznatog (i) po psovanju i
prostačenju, HRT je svojim kritizerima dao priliku da Mamića pretvore u
izliku za svoje neslaganje s novim uredništvom i direktorom HRT-a. Kao
smeta im “višak žutila”, nalazeći za takvu tvrdnju izliku u Mamiću.
Kao da se Mamić na HRT-u pojavio prvi put, pa se oni prenerazili niskom
kulturnom razinom njegova nastupa i stoga zabrinuli kako će to utjecati
na gledateljstvo. Da su se iskreno brinuli, onda bi se valjda svi – a
posebno institucionalni nezadovoljnici, napose oni u Vijeću HRT-a –
javili i prije, dok je još bilo staro uredništvo, a ništa drugačiji
Mamić bio gostom “Kontraplana”? I tada je Mamić bio Mamić, ništa
drukčiji nego kakvim ga se odavno zna, kakvim je bio i u “Otvorenom”,
ali se šutjelo! Sada usplahirenim kritičarima “sve većeg žutila” Mamić
tada nije smetao!
Nije HRT požutio s Mamićem u “Otvorenom”. Počeo je žutjeti još odavno,
kada je njegov treći kanal za neshvatljivu bagatelu prodan RTL-u, a HRT
se u banalizaciji ostatka svoga programa počeo nadmetati s novim šrot
televizijama. Od tada je na HRT-u bilo mnoštvo žutih bedastoća,
kič-budalaština i neshvatljivih šund trivijalnosti, pa se i nacionalna
papazjanija o rastavi besprizornog para R-P našla u “Dnevniku”!
Kako da tadašnji HRT-ovi prizori iz bračne ložnice dvoje besramnika
nisu institucionalno ocijenjeni kao televizijsko žutilo? Povezati
žutilo tzv. javne televizije mamićevskim ekshibicionizmom samo je, čini
se, izgovor za kriptopolitiku. Da je to samo svjetonazorski stav,
valjda bi već poslije toga “Dnevnika” netko nešto rekao? Gdje su tada
bili principi sadašnjih tobožnjih Mamićevih kritičara? Kakav Mamić,
kakvi bakrači!
BIJEDA POLITIKE
