Nikako! Ne bi ga bilo. Ma što kružilo po internetu, a mnogo se članaka o tome pojavilo u zadnje vrijeme, u pitanju su puke izmišljotine. Jedina veza koja je ikad postojala između Walta Disenya i J. R. R. Tolkiena je to što je Peter Jackson svoj projekt filmske trilogije počeo razvijati s Miramaxom braće Weinstein dok je ta tvrtka bila u okviru Disneyja (ali ga je kasnije snimio u produkciji New Line Cineme).
Navodno je Disney bio za ekraniziranje Tolkiena zainteresiran još prije Drugoga svjetskog rata, odmah nakon izlaska dječje knjige "Hobit, ili tamo i natrag" čiji je nastavak postao "Gospodar prstenova". U to vrijeme Disney je već otkupio prava na jednu tada izašlu fantatstičnu knjigu, "Mač u kamenu" T. H. Whitea (kasnije prvi dio njegove tetralogije "Once and Future King" - "Nekoć i budući kralj"), koju je ekranizirao dvadesetak godina kasnije.
"Hobit" je zbog svoje okrenutosti djeci mogao biti interesantan Waltu Disneyju, ali je navodno Disney razmatrao mogućnost ekranizacije da bi na kraju ipak odustao jer priča nema onu obiteljsku komponentu koja je bitna za sva ostvarenja "mišje kuće". Prava ionako ne bi mogao dobiti, jer je profesor Tolkien Disneyja duboko prezirao, izjavio da bi stavio veto "na bilo što pod utjecajem Disneyjevih studija, prema čijim svim djelima osjećam najdublje gađenje". Kao veliki ljubitelj tradicionalne mitologije, prof. Tolkien nije trpio Disneyjeve izmjene klasičnih bajki da bi se bolje uklopile u koncept "obiteljske zabave". (Tolkienov kolega, oxfordski profesor i pisac fantastike te bliski prijatelj C. S. Lewis svojedobno je, na mogućnost ekranizacije njegova serijala o Narniji, rekao: "Kad samo Disneyeva vulgarnost ne bi bila ravna njegovu geniju!")
Prvi prijedlog scenarija za filmsku adaptaciju Tolkien je dobio još 1957. od Forresta J. Ackermana, Mortona Gradyja Zimmermana i Ala Brodaxa, ali ih je glatko odbio zbog izmjena u radnji koje je smatrao nedopustivima. Taj prijedlog je Tolkien ovako opisao u pismu svojem sinu Christopheru:
- Priča i scenarij su, međutim, bili na nižoj razini. U stvari loši. Ali izgleda kao da bi se mogao napraviti posao. Stanley (Unwin, Tolkienov izdavač) i ja suglasili smo se da politiku postavimo ovako: umjetnost ili gotovina. Ili zbilja unosni uvjeti, ili apsolutno pravo autorova veta na sve nezadovoljavajuće elemente i izmjene.
U jednom trenutku se John Boorman bavio idejom ekranizacije "Gospodara prstenova", ali ni on nije uspio dobiti prava te je scenografiju i tehnologiju specijalnih efekata za taj projekt iskoristio u svojem filmu "Excalibur".
Na kraju su animirani film po "Hobitu" 1977. napravili Rankin/Bass, specijalisti za animirane božićne specijale za predškolsku djecu, s predvidljivo užasavajuće lošim rezultatom. Kako animirana verzija "Gospodara prstenova" koju je iste godine napravio Ralph Bakshi nije dobila nastavak jer su producenti odustali od financiranja, te prikazala samo polovicu radnje Tolkienova romana, Rankin/Bass su čak istom tretmanu svođenja na razinu predškolske djece 1980. podvrgnuli i "Povratak kralja", koji se u nekim verzijama prodavao kao "nastavak Bakshijeva filma".
Veliki diskografski mag Saul Zaenz, koji je svoje profite od glazbe ulagao u film (producirao je "Let iznad kukavičjeg gnijezda", "Amadeusa" i "Engleskog pacijenta") dugo je držao prava na ekranizaciju Tolkiena; on je producirao Bakshijevu verziju i na kraju ustupio prava New Lineu, ali se morao s njima suditi oko isplate onog dijela prihoda koji su mu ostali dužni. A još je i bolje prošao od Tolkienove obitelji, koja je od silnih milijardi dolara zarađenih Jacksonovim filmovima vidjela 10.000 dolara predujma i – ništa više.
Na kraju su zbog zloglasnog hollywoodskog "kreativnog knjigovodstva", kojim su producenti - očekujući da nakon uplaćenih stotinjak milijuna svojeg postotka od zarade Jackson neće brojiti svaku paru – pokušali i redatelja filmske trilogije "skratiti" za nekih osamdesetak milijuna, i Zaenz i Jackson i Tolkienovi nasljednici morali tužiti New Line. S Disneyjem bi možda "Gospodar prstenova" lošije prošao kreativno, ali bolje financijski, jer zbog svojeg imidža tvrtke koja proizvodi obiteljsku zabavu Walt Disney Co. ne može si dopustiti takve financijske mahinacije, da ne kažemo golu krađu.
(m.f)
