Čini se tako jednostavno – objavom Registra uklonit će se “lažnjaci” koji se nezasluženo koriste privilegijima hrvatskih branitelja. Pa je objava popisa hvalevrijedna stvar. Na žalost, nije tako jednostavno. Ova je objava gora od one kada su hrvatski mediji objavili transkripte tajno snimanih razgovora Slobodana Miloševića. Tada je stradala nacionalna sigurnost jer su naši partneri Amerikanci za dugo vremena “prekrižili” naše obavještajne službe uz ocjenu “nepametne” i “nepouzdane”. Sada je, uz nacionalnu, stradala i “pojedinačna” sigurnost.
– Razmislit ću hoću li iz Dubovnika do Zagreba preko Neuma, kaže mi jedan od istinskih ratnika. Zašto? Pa problem je što, u doba kada se na ovim prostorima politike još uvijek vode putem optužnica i protuoptužnica, popis Hrvata koji su se borili u BiH sada skida i ordinarni velikosrpski i špijun haaškog tužiteljstva Savo Štrbac. Koji smatra da su jedinice HV-a i HVO-a tijekom oslobađanja BiH počinile ratne zločine. U operacijama HV-a i HVO-a (Zima, Skok 1 i 2, Ljeto, Maestral, Južni potez) sudjelovalo je oko 40.000 hrvatskih državljana.
Tu je usporedba s Amerikancima, koji su objavili svoje registre, baš glupa. RH nije, poput Kongresa SAD-a, predvidjela da, ako neki njezin vojnik bude isporučen međunarodnom ili sudu u drugoj državi, SAD ima pravo poduzeti oslobodilačku akciju. Nepametno je stoga igrati se s ovakvom, još nepotpunom objavom Registra. Možda se ovo javnosti neće učiniti dovoljno jakim argumentom za neobjavu Registra, u usporedbi sa slašću razotkrivanja lažnjaka (pogotovu onih priljubljenih uz aktualnu vlast), no javnost treba znati i to da su neki od razloga za neobjavu Registra – tajni.
U ovom kaosu svakako da dolaze na naplatu i propusti hrvatskih vlada, posebice MORH-a, koji nije sam pročistio borbene od neborbenih sektora branitelja. Kao što je to, na sreću, učinjeno u MUP-u.
Izgleda da je gazda probudio mesiće pa su počeli nabijati minuse.