Nije lako Mladenu Bajiću. Pokrene li istragu protiv SDP-ovca Željka Sabe, jedni će reći da je tako postupio jer je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić rekao: “DORH mora provesti istragu, očekujem da će je Bajić pokrenuti.” Ne pokrene li je, drugi će reći da to nije učinio samo zato da se ne bi zaključilo kako je Brkićev čovjek. Koliko li je pravnih lekcija proteklih mjeseci u povodu svih onih sudskih i odluka Ustavnog suda koje vladajućima nisu odgovarale ispisano u medijima. Čak su i oporbeni političari sudjelovali u “educiranju” vladajućih iako, pokazalo se, nisu ni sami naučili lekciju.
Tako ni Milijan Brkić nije mogao odoljeti zovu političkih sirena čim je na vukovarskoj “mitologiji” uočio priliku da bi mogao iskopati duboku jamu za vladajuće. Već i samo na temelju novinskih napisa Brkić je samouvjereno zaključio kako je riječ o “neviđenom slučaju političke korupcije u Hrvatskoj” koji ga je neugodno iznenadio. Svašta smo mi već vidjeli tako da se još jedan, iako kapitalan, mogući pokušaj političke kupnje teško može nazvati neviđenim pa i kad je riječ o Željku Sabi, zastupniku i gradonačelniku, članu Predsjedništva SDP-a i vukovarskom mučeniku. Razlika je “samo” u tomu što ovaj put imamo svjedokinju i snimku. “Montiranu”, tvrdi Sabo, optužujući čelnike HDZ-a. A zapravo i Mariju Budimir za lažno svjedočenje. Pri tomu vrlo uopćeno negira da je učinio išta protuzakonito ne upuštajući se u konkretniju analizu snimke.
Čudno je da Sabo nema potrebu javnost upozoriti na sporne detalje snimke, osobito na, po njemu, očito montirane. Šteta je što, recimo, podrobnije ne objasni kako je montirana rečenica u kojoj prepričava što su mu rekli gospodarstvenici: “Dat ćemo 50.000 kuna za vijećnički mandat.” Jer, ako to ne objasni, slijede pitanja tko su oni i zašto ih nije prijavio. Slično je i u dijelu kad nudi Mariji Budimir beneficije... Sve su to pitanja od javnog interesa zbog kojih bi i tajna snimka “privatnog” razgovora prvi put mogla biti iskorištena kao dokaz. Da je takva mogućnost ranije postojala, mnoge se viđenije osobe ne bi izvukle iz kojekakvih “šaputanja”. To što Sabo zapravo šuti, pravo je njegova izbora obrane u eventualnoj istrazi, ali javnost se to ne tiče, već joj je Sabo dužan dati odgovore ili odstupiti.
Predsjednik vukovarskog SDP-a Željko Pinjuh je poput HDZ-ova glavnog tajnika Milijana Brkića među onima rijetkima koji su šokirani pročitanim u novinama. Sa Sabom čak ni on nije uspio kontaktirati, a zapravo je Sabina prirodna reakcija trebala biti da prvo umiri svoje stranačke kolege u Vukovaru i Zagrebu svojim barem uopćenim obrazloženjem o montiranoj snimci. I taj nedostatak komunikacije na relaciji SDP – Sabo govori da čak i ako se Sabo nekim slučajem i izvuče iz ove neugodne situacije – što bi bilo istinsko “neugodno iznenađenje” ne samo za Milijana Brkića već i za HDZ – Vukovar je izgubljeni grad za SDP. U suprotnom, bez obzira na to što se ograđuje, SDP na Sabinu slučaju gubi svoju nevinost. Ne zaboravimo. I priča o vukovarskom šefu policije i njegovu zamjeniku priča je o bivšim SDP-ovcima kao i o depolitizaciji policije. O čemu su upravo u SDP-u toliko bučili. Otvaraju im se i neugodne paralele i propitivanje vjerodostojnosti vezano za slučaj dubrovačkog gradonačelnika Vlahušića (HNS). Kako će sad SDP smijeniti državnog odvjetnika Mladena Bajića? Morat će se vrlo brzo odreći Sabe. No, to su problemi SDP-a. Ali, temeljno je pitanje zašto se to događa baš u Vukovaru i kako će se to odraziti na ionako tešku svakodnevicu u tom ponosnom gradu.
>> Sabo: Reci, Marija, koliko novca? Dat ćemo ti 50.000 kn za mandat!
>> M. Budimir: Imam bolesno dijete pa je mislio da me može kupiti!
