Jagšemaš! Neki su se od nas smijali kada je predsjednik Mesić na
otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara ugostio kazahstanskog predsjednika
Nursultana Nazarbajeva, onoga što je tužio komičara Sashu Barona Cohena
jer svojim junakom Boratom vrijeđa ugled njegove zemlje. Pitali smo se
je li to rang svjetskih uglednika kojem težimo. Ali nakon što je
paranoja uzela Nazarbajeva toliko da je išao prosvjedovati k
predsjedniku Bushu i od njega zatražio da zabrani distribuciju
najoriginalnijeg kinofilma godine “Borat”, a uz to u najprestižnijim
američkim novinama objavio plaćene oglase u kojima se govori da njegova
zemlja nije ni nalik onome kako je prikazuje Borat, tek sad možda
možemo shvatiti puno potencijalno značenje dolaska toga visokoga gosta
u našu zemlju.
Radi se očito o čovjeku koji jako dobro poznaje poznatu Lenjinovu tezu
o filmu kao najjačem propagandnom mediju, koju su Sovjeti iskorištavali
do iznemoglosti, pa sukladno tome i Boratove insinuacije da se u
Kazahstanu umjesto alkohola pije fermentirani urin, da se žene ne smiju
koristiti javnim prijevozom i da su katapulti najjače oružje kojim
raspolaže njihova vojska ne može doživjeti nikako drukčije nego
štetnima za svoju zemlju. Nazarbajev, naravno, nema pojma što je satira
i poput nijednog drugog autokratskog vođe ne može pojmiti da je
Kazahstan iz Boratova filma zapravo tragikomična fikcijska zemlja (u
filmu se govori hebrejskim, snimljen je u Rumunjskoj, a glazba je
Bregovićeva) i da će zbog njegovih reakcija samo još više ljudi otići u
kina pogledati film, a da zabranu može samo sanjati. Stoga mu nije
preostalo drugo nego da sačuva obraz barem pred vlastitim narodom, a za
to nema boljega sredstva od Kazahstanske televizije koja će svojim
programom posvjedočiti svu širinu duha.
Tko zna, možda je Bushu već obećao da će, ako mu isposluje zabranu
kinodistribucije, otkupiti određeni broj američkih serija koje bi za
prvu ruku ipak bile prikladno preimenovane: “Allah McBeal”, “Svi vole
Ramazan”... No, kako je Nazarbajev zasad postigao samo to da mu se
cijeli svijet smije, a pravih je prijatelja u životu svakoga čovjeka
malo, možda mu padne na pamet da isto zatraži i od svoga nedavnoga
domaćina Mesića. A kako smo mi upravo u fazi da ispunjavamo sve želje i
svima, možda Borat ipak ne završi u domaćim kinima. Ali, zato već vidim
kazahstanski TV vodič prepun domaćih proizvoda prilagođen lokalitetu; u
dječjem programu mogli bi se izmjenjivati “Meho i Slavica” i crtić
“Inspektor Maska” koji bi za ovu priliku postao “Inspektor Feredža”.
Sviličićev “Da mi je biti morski pas” postao bi “Džamije biti morski
pas”, Hribarov “Što je muškarac bez brkova?” dobio bi neznatan dodatak
“Što je muškarac bez brkova i brade?”, a Brešanov “Maršal” preimenovan
u jednako efektan naziv – “Mašala”. Hadžićev “Novinar” bio bi
jednostavno – “Borat”.
Svi bi hrvatski filmovi bili prikazivani u prime time terminima,
zajedno sa serijom “Svuda ne jedu divlje svinje”, kvizom “Ona ili on”
koji bi se morao zvati, razumljivo, “On!”, a “Zuhra show” ostao bi, tu
nema nikakvih problema – “Zuhra Show”. Mogli bismo im uvaliti i
nekoliko naših velikih akcija; primjerice “Oprez! Djeca u prometu”.
Samo zamislite jumbo plakate koji bi veličanstveno poručivali: “Djeco,
obrez!” Mogli bismo im uvaliti i nešto spotova izvođača kao što su
Turban i Mustafi, ali nema sumnje koja bi se pjesma najdulje zadržala
na vrhu nacionalne kazahstanske top-ljetvice. Svjetski rekord koji već
desetljećima drže Pink Floyd s “Dark Side Of The Moon” kao od šale
oborio bi veličanstveni duet Gibonnija i Vanne – “Ja ću budan
klanjati”. Čenkujeh!
