Pregovori između premijera Kosova i Srbije, koji su se u Bruxellesu vodili u deset rundi, bili su obavijeni velom tajne. Ali nakon parafiranja sporazuma srpski premijer Ivica Dačić i njegov zamjenik Aleksandar Vučić podijelili su neke detalje iz pregovora. “Sjedim ja u Bruxellesu, ne znam što ću sa sobom”, gotovo kao da priča vic nastupio je Dačić u razgovoru za RTS, “Osjećate se kao da idete na streljanje ili klanje… Jednom sam zvao Nikolića iz Bruxellesa. Pitam ga šta da radimo, predsjedniče, a on kaže: Nemoj da prihvatiš, al’ nemoj ni da odbiješ. U takvoj smo situaciji vodili razgovore”.
Ili riječima Aleksandra Vučića: “Ja sam bio tvrd pa su Albanci pomislili da će s Ivicom završiti dogovor. Samo vi probajte, rekao sam im, da vidim kako ćete završiti. I pošto nam tamo nisu dali ni neku normalnu fotelju, ja sam legao na patos, ovako u odijelu, i spavam i čekam da me oni obavijeste da nisu ništa završili…” Kad ga je voditelj pitao je li to spavanje bilo važno za ishod pregovora, Vučić odgovara da jest, jer u suprotnom “imali biste točku o UN-u i ne biste imali regionalnog zapovjednika” za Srbe sa sjevera Kosova.
Osjećaj usporediv s odlaskom na klanje, zainaćeni odlazak na spavanje na podu… – sve je to tipična balkanska drama. Fascinantno je zapravo kako je jedna tiha Europljanka, visoka predstavnica EU Catherine Ashton koja je moderirala pregovore, uspjela zatomiti svu tu nepotrebnu dramu i dovesti dvojicu premijera, a prije svega Srbe, do toga da potpišu sporazum koji se, ne bez razloga, proglašava povijesnim. Bruxelleski sporazum predstavlja uspjeh obojice premijera, ali to je i golemi uspjeh Catherine Ashton i EU koja možda jest u krizi identiteta, ali što o EU govori činjenica da bivši politički učenici Šešelja i Miloševića toliko žarko žele približiti svoju vladu i svoju zemlju Europi da su spremni potpisati, primjerice, ovakvu rečenicu: Postojat će jedna policija na Kosovu koja se zove Kosovska policija.
Potpisani dokument ima narav međunarodnog sporazuma, iz čega Kosovari zaključuju da je Srbija priznala Kosovo. Zauzvrat, Priština je dala Srbima na sjeveru Kosova određenu autonomiju, prije svega u zdravstvu, obrazovanju, prostornom planiranju i upravljanju policijom.
EU je, s treće strane, dobila vrlo vidljiv diplomatski uspjeh kada gubi bitke na gotovo svim frontovima. Sporazum sada treba implementirati, što će Beogradu možda biti još teže učiniti nego što je bilo staviti potpis. No, Srbija nije odmah po potpisu nagrađena datumom početka pregovora s EU, nego mora prethodno pokazati da počinje implementaciju sporazuma. Pojedini diplomati i analitičari u EU nadaju se da bi taj sporazum mogao imati pozitivnog utjecaja i na BiH. Ako na Kosovu postoji samo jedna policija, zašto onda u BiH ne bi mogla oživjeti ideja o reformi policije, koja je propala prije pet godina kad ju je odbio Milorad Dodik koji i danas ima svoju policiju Republike Srpske?
Jedan od sljedećih dana, tjedana ili mjeseci Dodik bi se mogao probuditi znatno usamljeniji nego prije. Kad Beograd počne implementirati sporazum s Kosovom i otvori pregovore s EU, na Balkanu postojat će dvije zemlje koje se natječu koja će brže i bolje napredovati u pristupanju EU. Crna Gora već ima četiri otvorena i dva privremeno zatvorena poglavlja, a Srbija će sigurno odmah htjeti prestići Crnogorce.
