Val vjerske nesnošljivosti i svjetonazorskog neistomišljeništva koju širi aktualna vlast doslovce prijeti svojom razornošću, a trabanti te iste vlasti, svatko sa svoje razine, nastoje tome anticivilizacijskom trendu dati svoj doprinos pa se uskoro može dogoditi da vjera i religija postanu društveno i politički nepodobne kategorije, a vjerske zajednice sa svojim službenicima i vjernicima (ponovno) postanu kasta ponižavanih, ugnjetavanih i progonjenih građana.
Najzornije na to upozorava primjer zadarskog profesora Ivana Poljakovića, čija se cjelovita priča pojavila tek dva mjeseca nakon njegove suspenzije sa zadarskog Sveučilišta, tj. nakon što ju je u najnovijem Glasu Koncila objavio novinar Tomislav Vuković, koji upravo na primjeru Poljakovića dokazuje da se u Hrvatskoj ponovno uvodi verbalni delikt kao kazna za svjetonazorske i političke istomišljenike ma gdje bili.
Upravo tako, ma gdje bili! Jer spomenuti prof. Poljaković u javnosti je opečaćen kao homofob (premda još nije jasno tko je licenciran za tu vrstu etiketiranja) nakon to je izvan granica i dosega svoga Sveučilišta, tj. u sklopu jedne političke tribine iznio svoje mišljenje o homoseksualnosti. Ono za nekoga može biti i krajnje rigidno, nekome čak i nehumano, ali istodobno i zasnovano na crkvenom učenju kojega se Poljaković drži. Nije na nama da na ovome mjestu ulazimo u raščlambe tih njegovih teza koliko su homoseksualci zdrave ili bolesne osobe, ali je nužno stati u obranu toga profesora i svakog drugog građanina ove zemlje koji ima pravo na iznošenje svoga mišljenja te zbog toga ne smije ostati bez posla! Ili bilo čega drugoga u demokratskom društvu: zdravstvenog osiguranja, mirovine, putovnice...
Svega bez čega su tisuće ljudi ostajale u socijalizmu samo zato što su počinile “grijeh” verbalnog delikta bez obzira na to jesu li trijezno izlagali svoj politički i vjerski svjetonazor ili su pijani pjevali “Vilu Velebita” ili pričali političke viceve o Titu i Rankoviću.
U maniri klasične komunističke egzekucije, kako se čita u Glasu Koncila, prof. Poljakoviću njegov nadređeni nije čak dopustio iznijeti ni tzv. drugu stranu. Odnosno, pitati ga što je doista rekao.
“U svim svojim govorima i člancima (što se vidi iz priloženih dokaza) prema homoseksualcima odnosio s punim uvažavanjem njihovih stajališta i različitosti, a napose sam se zalagao za pomoć onim homoseksualcima koji se žele liječiti... Kada sam govorio o homoseksualnosti, uvijek sam rekao i nešto što novinari nikada nisu prenijeli. Naime, pravi i istinski, a izgleda danas i jedini prijatelji homoseksualaca upravo su katolici. Ljubav prema bližnjemu je imperativ za katolika. Homoseksualac je moj bližnji”, rekao je prof. Poljaković.
Proizlazi, dakle, da ga je rektor Sveučilišta suspendirao zato što ljubi bližnjega svoga?! Ili za takav pogled na svijet nije ni čuo jer nije imao vjeronauk u školi gdje je mogao čuti za tu jednu od ključnih evanđeoskih zapovijedi. Što je jako opasno jer kršćanima je zapovjeđeno ljubiti bližnje svoje. A evo, u hrvatskoj “demokraciji”, to može biti krimen zbog kojega se ostaje i bez posla. Stoga, pazite što pričate i koga ljubite, jer će vas pomesti val vjerske, svjetonazorske, političke i ine nesnošljivosti.
Pavičiću odličan i nažalost istinit tekst.