Dualni model obrazovanja u strukovnim školama, koji je po uzoru na austrijski i njemački inicirala Hrvatska gospodarska komora, odgovarao bi i poslodavcima jer bi lakše dolazili do odgovarajuće obrazovane radne snage. Taj model, koji podrazumijeva 70 do 80 posto praktične i samo 20 do 30 posto teoretske nastave, osigurao bi da učenici nakon završene škole mogu odmah početi raditi bez dodatne poduke, što danas nije slučaj. Plaćena praksa, za što se zalaže HGK, a podržava HUP, koja bi se prvih godina financirala novcem iz fondova EU, motivirala bi učenike da upisuju danas deficitarna zanimanja pa bi tako u budućnosti poslodavci manje uvozili radnike.
Nema pilota, baletana...
Danas u Hrvatskoj nedostaje niz zanimanja vezanih uz graditeljstvo, brodogradnju i turizam. Podaci HGK pokazuju da nema ni pilota, CNC operatera, pizza-majstora, keramičara, mehaničara za avione tipa fokker, programera za strojeve Shima, baletana, opernih pjevača...
– Usklađenost upisnih kvota s potrebama tvrtki je nužna. Krajnje je vrijeme da se počne mijenjati svijest društva u cijelosti, ali i roditelja te učenika o kvaliteti i plaćenosti pojedinih zanimanja. Zašto bi sva djeca išla u gimnazije ili ekonomsku školu, ako ih već imamo previše, za razliku od brodocjevara i sličnih zanimanja koja lako dolaze do posla – kaže Katija Buličić, predsjednica Županijske komore Split. Gotovo identičnu rečenicu izgovara i Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca i prva žena Tehnomonta, koja uvjerava da, ako Hrvatska želi ići prema razvoju industrije i proizvodnje, mora promijeniti percepciju industrijskih zanimanja i poticati mlade da se školuju u tom smjeru.
– Ako želimo industriju, djecu moramo vratiti u obrtničke i strukovne škole. To su zanimanja u kojima djeca koja ne žele ići na fakultet mogu pristojno zaraditi, možda i više nego s pojedinim fakultetima – jasna je Deranja koja ističe da je prosječna neto plaća u metalskoj industriji veća od 4700 kuna. Ipak, nemoguće je postići zaokret u obrazovanju bez dogovora svih strana pa Deranja poziva “da se stave glave na kup” i da se bez tjeranja inata dogovori najbolji smjer za gospodarstvo.
– Sličan problem s deficitom kvalificirane radne snage imali smo i 90-ih, ali smo buđenje ekonomije ponovno dočekali s istim problemom u strukturi radnika – kaže Deranja. Alternativa obrazovanju za potrebe gospodarstva je nezaposlenost s jedne i uvoz radne snage s druge strane.
Manje dozvola za strance
Strani radnici mogu pomoći kao premosnica dok ne obrazujemo domaći kadar, što kroz prekvalifikacije, što kroz dualno obrazovanje. Hrvatska postupno smanjuje broj dozvola za zapošljavanje stranih radnika. Tako ih je za 2014. bilo ukupno 2256, dok je za tekuću godinu odobreno 1730 dozvola. Sustav funkcionira tako da poslodavci godinu dana unaprijed moraju prijaviti svoje potrebe. Poslodavci zastupaju takozvani slovenski model, pri čemu zavod za zapošljavanje ima pet dana da pronađe radnika na domaćem tržištu, a ako ga ne nađe, država mora odobriti dozvolu stranom radniku.
>> Mrsić: iz Hrvatske se nije odselilo više od 100 tisuća građana, nego 'puno manje'
Zavod za zapošljavanje u HR je nepotreban i treba ga ukinuti. Jedino što rade sa svojim pogonom činovnika su statistike.