Aerodrom, stotinjak garaža za male avione velikih poduzetnika, kasino, hoteli, ali i velika solarna elektrana dovoljne snage da osvijetli i susjedni Šibenik... I sve to u Stankovcima u samo nekoliko godina? Može li to mjesto postati hrvatska inačica Las Vegasa, za čime je nedavno, radi pokretanja gospodarstva, zavapio jedan od najpoznatijih hrvatskih ekonomskih analitičara, Guste Santini?
Kasino u zračnoj marini
Na prvi pogled zvuči nevjerojatno. No u Stankovcima uzvraćaju da prije 15 godina nitko nije mogao ni pretpostaviti da će općina s oko 2000 stanovnika, gdje je nezaposlenost trenutačno oko sedam posto, biti najnagrađivanija zbog privlačenja novih investicija te da će pobrati nagradu za najuspješniju poduzetničku zonu.
Stankovci su, naime, nakon rata bili tek jedno od brojnih devastiranih područja u zadarskom i šibenskom zaleđu, osuđeni na preživljavanje i trajno iseljavanje. No, priča se okrenula dolaskom autoceste, odnosno gradnjom čvorišta Pirovac. Ubrzo su isplanirali poduzetničku zonu, a od države potom i dobili stotinjak hektara gotovo bezvrijednog kamenjara. Uslijedilo je i šest milijuna državnih kuna za gradnju infrastrukture, što je nakon nekoliko godina rezultiralo s čak 450 milijuna kuna investicija i otvaranjem 400-tinjak radnih mjesta.
No, dogodila se i kriza, pa su u posljednje dvije godine ulaganja gotovo stala. Prvi su otišli talijanski građevinari, potom i neki manji, a izgubilo se, i za stankovačke prilike, zabrinjavajućih stotinjak radnih mjesta.
– Sad je ili ćemo doli ili ćemo gori. Živi se kao i drugdje, odnosno spaja kraj s krajem, a za nas mlade, ne bude li posla, ovdje nema velike budućnosti. Ako bude što od najavljenih velikih ulaganja, onda ostajem – kaže nam jedan mladi Stankovčanin koji je čuo za najavu gradnje aerodroma i solarne elektrane, najveće takve vrste u ovom dijelu Europe, koja bi trebala donijeti novi zamah općini.
Da će ti projekti biti ostvareni uvjeren je načelnik Željko Baradić, koji je bio na čelu Stankovaca kada je odlukom Općinskog vijeća prije gotovo 10 godina investitorima ponuđena cijena zemljišta u poduzetničkoj zoni za samo euro po kvadratu. Usto su, za razliku od većine drugih poslovnih zona, ovdje za komunalni doprinos naplaćivali, a i još naplaćuju, samo 15 kuna po prostornom metru. Bio je to odličan potez u privlačenju investicija u Stankovce.
Bez gubljenja vremena
– Dosad je u poduzetničku zonu uloženo oko 450 milijuna kuna, a država i lokalna uprava od toga su uprihodile oko 80 milijuna, što je više od 10 puta od uloženog u infrastrukturu. Imamo nove projekte, no znate, lakše je sagraditi aerodrom nego dobiti papire... – govori Baradić, pokazujući lokaciju budućeg aerodroma na mjestu današnjeg lokalnog deponija.
– Ja nisam ni znao da je ova lokacija zbog brda najzaštićenija od bočnog udara vjetra i da magle ima samo devet dana u godini. Bogati vlasnici malih aviona žele doći u Hrvatsku na ljetovanje, dakako, svojim avionima. Kod nas će ih moći ostaviti dva do tri tjedna... I dok oni putuju brodovima, zabavljaju se, ovdje će im biti obavljen servis. Za našu općinu to znači velike doprinose, golem porast cijena nekretnina, razvoj seoskog turizma – nabraja načelnik, dodajući da je investitor u aerodrom zagrebački pilot Josip Crnčević, kojemu su partneri navodno iz Izraela i Hong Konga.
Crnčević o njima još ne želi govoriti, a potvrđuje da su uz klimatološke prednosti i blizinu turističkih centara Stankovci zanimljivi i zbog činjenice da između Zadra i Splita nema nijednog aerodroma.
– Vlasnici malih aviona jako su bogati ljudi i oni žele dolaziti k nama na godišnje odmore, provesti nekoliko tjedana na Jadranu. Za to vrijeme mi im možemo napraviti servise, a budući da namjeravamo sagraditi i stotinjak garaža, u budućnosti bi njihovi avioni bili kod nas stacionirani i većim dijelom godine. Ja to zovem zračnom marinom u kojoj bi zimovalo stotinjak aviona vlasnika iz sjeverne Europe. Riječ je o ljudima iznimno velike potrošačke moći i svakako da bi u konačnici tu bio i kasino, pa i staza za motocross te ostali sadržaji za zabavu i druženje. Ja imam viziju malog Monaka u Stankovcima – kaže Crnčević i dodaje da su ga u Ministarstvu poduzetništva i obrta prije nekoliko dana pitali koliko mu treba da realizira projekt.
– Rekao sam im da mogu početi s radovima sutra. Pista duga 1400 metara, a široka 24, kao i upravna zgrada, mogu biti dovršene u roku od godine, no da bi uopće počeli, prvo se država mora izvlastiti iz zemljišta veličine stotinjak hektara. Istina je da su mi obećali čovjeka iz Ministarstva koji će me cijelo vrijeme pratiti u ishođenju dozvola i nadam se da će to biti tako. Dosad sam za projektnu dokumentaciju platio oko pola milijuna kuna, a u cijeli projekt ukupno sam uložio više od dva milijuna. Nakon javne rasprave, napravili smo studiju o zaštiti okoliša koja se sada nalazi u Ministarstvu i njenim usvajanjem ishodit ćemo lokacijsku dozvolu – ističe Crnčević, čija bi investicija u prvoj fazi vrijedila oko 30 milijuna eura.
Na upit je li to previše, načelnik Baradić odmah nas povlači za rukav i odvodi u Ostreu, objašnjavajući kako su u Stankovce još prije tri godine doveli projekt s golemim ulaganjem. Riječ je o prerađivaču inćuna Ostrea, koji je u Stankovcima dosad uložio gotovo deset milijuna eura, a uskoro bi trebao proširiti posao soljenja inćuna i uložiti još nekoliko milijuna eura.
– Došli smo 2009. i nismo požalili. Ovdje smo imali sve riješeno u pet minuta i dogovoreno u roku od sat vremena. Investitorima je uvijek problem kada dođu do nekog načelnika ili gradonačelnika punog sebe s kojim slijede brojni uzaludni sastanci. Ionako za ulaganje treba novca, a kada ti još prave probleme s papirologijom, onda od toga nema kruha. Zimi zapošljavamo 50-ak ljudi, a sezonski imamo i više od 400 zaposlenika. Sva naša proizvodnja, a riječ je o oko 3000 tona inćuna, ide na tržište Italije, a sada želimo napraviti i pogon za finalni proizvod – kaže prvi čovjek tvrtke Neven Badurina, koji je ne tako davno, netom prije velike krize u Hrvatskoj, bezuspješno na šibenskom zavodu za zapošljavanje tražio radnike za soljenje inćuna. No, posao plaćen oko 3000 kuna Šibenčanima i primorcima, koji više sezonski mogu zaraditi na moru, tada nije bio primamljiv.
Iako to ne znači da nema uvoza radne snage u Stankovce. Dio zaposlenika u poslu prerade ribe s benkovačkog je područja, a u velikom broju riječ je o doseljenim Hrvaticama iz BiH. Novi uvoz radnika očekuje se gradnjom još jednog velebnog objekta. Za projekt najveće solarne elektrane u ovom dijelu Europe, o kojemu općinski načelnik također priča s oduševljenjem, trebat će i visokoobrazovana radna snaga.
– Stankovci su na četvrtom mjestu u Hrvatskoj po broju sunčanih sati, iza Hvara, Dubrovnika i Dugog otoka. Imamo 2625 sunčanih sati u godini. E, to treba iskoristiti! Do 2020. Hrvatska ima obvezu potrošnje 20 posto električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno vjetra, sunca i biomase. U našoj zoni će na 55 hektara biti sagrađena fotonaponska elektrana snage oko 20 megavata. Ako je za svaki megavat ukupna investicija oko dva i pol milijuna eura, vrlo je lako zaključiti da je to investicija od oko 50 milijuna eura. Investitori su Solarna avenija s ulagačima iz Zagreba i Senega s ulagačima iz Zadra, čije su tvrtke već registrirane u Stankovcima. Prvi je ugovor, za elektranu na oko četiri hektara, već potpisan. S tih 20 megavata može se osvijetliti grad veličine Šibenika. Nadam se da će i ovaj projekt, kao i gradnja aerodroma, zaživjeti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, a za to nam je svakako potrebna pomoć resornih ministarstava – zaključuje Željko Baradić.
Ako se legalizira prostitucija onda nam ne trebaju tvornice