Do kraja godine završit će se takozvani "open season" za LNG, odnosno testiranje interesa potencijalnih zakupaca terminala o čijoj se gradnji tek treba odlučiti. Na temelju tog testiranja do kraja godine trebali bi znati koliki će se dio terminala iznajmiti tvrtkama distributerima plina, a potom bi LNG Hrvatska, tvrtka koja vodi projekt, mogla potpisati i prve komercijalne ugovore.
Za onaj dio terminala koji ne nađe zakupca država će tražiti bespovratna europska sredstva. Nastavak je to realizacije projekta LNG terminala u Omišlju na Krku, projekta vrijednog 600 milijuna eura, o kojem se govori već desetljećima. Vlada je LNG kandidirala na listu europskih strateških projekata, a Komisija je odobrila 4,9 milijuna eura za izradu dokumentacije i pripremu papirologije do građevinske dozvole te za angažiranje konzultanata za procjenu financijskog modela na temelju kojeg bi se LNG trebao graditi. LNG bi imao kapacitet od pet do šest milijardi prostornih metara plina, što je dva puta veća količina od ukupnih potreba Hrvatske za plinom.
– Ne vidim interes Hrvatske da u projektu LNG-a sudjeluje s više od 25 posto jer ćemo imati i novu proizvodnju plina i jadransko-jonski plinovod. Moramo biti dio tog projekta, ali ne i preuzeti većinu posla na svoja leđa – poručio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.
Lokacijska dozvola za projekt trebala bi biti gotova do kraja godine. I dok Hrvatska očekuje od Europe da isfinancira bitan dio LNG terminala sama će financirati veći dio gradnje novih plinovoda i izgradnje kompresorskih stanica. Za energetsku stabilnost i iskorištavanje svih novih izvora plina potrebna su nova ulaganja pa tako Plinacro priprema gradnju tri plinska pravca ukupne duljine 465 kilometara koja će koštati više od 400 milijuna eura. Riječ je o dugogodišnjim investicijama koje bi trebale omogućiti državi da izvozi plin. Isplativost investicije ogleda se u naknadi koju Plinacro naplaćuje za prijevoz, a koja iznosi 20 lipa po kubiku plina. S prijevozom novih pet milijardi kubika plina godišnje, Plinacro bi imao oko milijardu kuna veće prihode, što čini ulaganja od otprilike tri milijarde kuna raspoređenih u deset godina isplativim.
Kako bi se plin mogao prevoziti, potrebne su i kompresorske stanice, od kojih svaka košta 17,5 milijuna eura. Plinacro će za početak graditi kompresor u središnjoj Hrvatskoj, a ne kako se pretpostavljalo u Slavoniji blizu granice s Mađarskom. Inače, IAP koji bi se trebao realizirati do 2021. nosi potencijal od pet milijardi kubika plina godišnje, kao i LNG, dok se pretpostavlja da će se iz Jadrana godišnje vaditi i do pet milijardi kubika plina jer su tolike količine Talijani na svojoj strani Jadrana vadili nakon 20 godina uspješne eksploatacije.
>> Poruka iz EU: LNG terminal na Krku naš je prioritet, dajemo vam 4,9 milijuna eura
prije koliko godina su bili spremni arapi uloziti novce, a sada odjednom trazite investitore? i to za projekt koji ce dugorocno stabilizirati energetsku opskrbu hrvatske. umjesto da je to kapitalni projekt koji se MORA provesti posto-poto, vrdoljak sada koketira.